čet, 31. ožujka '05 u 04:41
Još ste premladi da glumite neke glavne uloge. Al ako budemo snimali za pet-šest godina, neki bi mogli biti Ben & Anakin.
Novi sam komad dovršio i prije vremena. Dug je i mračan (ne kao Vrdoljak 
Duga, mračna noć, kužite). Upoznajmo Visiviousa Drakarna.
Welcome Darth Vicrone.
Četvrto poglavlje - drugi dio
Visivious Drakarn je jedan poseban Jedi. Arogantan i drzak ali svjestan svoje snage. Unatoč brojnim manama, bio je poštovan od ostalih jer je s vremenom stekao veliku moć i postao je prvi na ''listi čekanja'' za ulazak u Vijeće Jedija. Titulu mastera je stekao još prije nekoliko godina kad je otkrio zavjeru palih Jedija protiv svojih negdašnjih učitelja i uspio ih uništiti ili privesti. Mnogi su mu zamjerali što je, od dvanaest urotnika, pobio čak devetoricu, ali je ostale uspio privesti pravdi. Pratio je njihovu sudbinu, čak ih je otpratio na kažnjeničku koloniju Yag'namor, gdje su im oduzete moći kontroliranja Sile i gdje sad rade kao poljoprivrednici. Drakarn je svakako dobio titulu mastera zbog te akcije ali se je Vijeće zabrinulo zbog njegovih izljeva tamne strane prilikom tih događaja. Neki vjeruju da je tada dobio na snazi, i to jako puno. Vjerovali su da Drakarn prakticira tamnu stranu ali nikad nisu potvrdili. Vjerovali su da će je, sada kao master, odbaciti i posvetiti se učenju svijetle strane. Ali, Vijeće je i prije znalo griješiti.
Prateći maglovit krajolik vanjskog svijeta Coruscanta, Drakarn je hodao republičkim obavještajnim centrom prema sobi sa obavještajcima koji bi ga trebali obavijestiti o napretku potrage za bazom Tamnih Jedija. Hodnik, kojim je prolazio, je pretežito crvene boje sa baršunastim tapetama presjecanim sivim, bezličnim zidom na njegovoj desnoj strani. Kako je napredovao, prolazio je kraj sve više vratiju koja su vodila u neke druge prostore a ispred njih su, sa obje strane, bile neke niske biljke, paprati, u stožastim vazama. Na lijevoj strani se pružao prozor, uzak ali dugačak. Bio je baš postavljen u razini njegovog pogleda pa je pozorno pratio blijeda svijetla lebdjelica i jurnika koji su nastavili prometovati kao da nema magle. Kako se hodnik bližio kraju, tako je on bio sve bliži cilju. Na samom kraju hodnika je holo-slika koju je prepoznao kao 'Osnivanje Nove republike', slika koju je gledao gotovo svugdje. Prikazuje Lukea, Leiu, Hana, Chewiea, droide i gomilu drugih bića ispred senata, slikanu neposredno nakon pobjede kod Endora. Nešto ispred, sa njegove desne strane je ulaz u sobu, u koju je išao. Ispred narančasto-smeđih vratiju su dva vojnika, svaki sa svoje strane. To su republički vojnici. Iako bi zapravo trebali izgledati prijeteće i ozbiljno, njihova je zastarjela odjeća ukazivala na to da senat ne drži do njihovog izgleda. Dva su vojnika odjevena u narančasto-žuta odijela sa smeđim pojasom na kojem su visjela dva crna blastera. Ono što je zaista smiješno na njima, kao što je i Drakarn pomislio, su prastare kacige koje su se pružale do vrata i na tom putu širile. One su sive boje sa crnom središnjom prugom.
Prošavši kraj čuvara, Drakarn im uputi jedan pogled i blago nakloni glavu. To je najmanje što je mogao učiniti za njih... sada. Stavši između njih, vrata su se otvorila a potom pogled na kontrolnu sobu obavještajaca. S njegove je lijeve strane kompjuterski centar koji se pružao uzduž cijele desne strane sve do vratiju, koja su vodila u drugu sobu. Ispred tih kompjutera na desno je paralelni holo-projektor uz koji su, ravno ispred Drakarna, okomito položena još dva, jedan iza drugog. Dalje, iza tih projektora, su ona vrata koja vode u drugu sobu. Na lijevo od Drakarna su dva kompjuterska terminala postavljena paralelno uz prozor, ali nešto udaljenija od njega. Prvo što je učinio je potražio poručnika Galceyona, tridesetogodišnjeg čovjeka. Opazio ga je kako radi na terminalu skroz na desno od njega. Čim mu je upao u oko, požurio je do njega. Vrata su se iza njega zatvorila i umalo zakačila plašt. Poručnik ga je lako prepoznao. Uz desetak raznoraznih časnika odjevenih u sive odore, Drakarna je, gotovo potpuno bijelog, bilo nemoguće ne detektirati. Galceyon se odmah okanio posla i dočekao ga.
- Našli ste nešto? – odmah prozbori Drakarn.
- Da, master... Imamo dva izvještaja! – Galceyon se odmakne od njega i pristupi projektoru koji je bio okomito postavljen na kompjutere iza njega. Pritisne dugme kraj jedne plavičaste konzole i iz male kružnice na vrhu projektora izleti uska plava zraka koja se potom formira u prikaz planeta. Drakarn je odmah prepoznao zelenkasto-plavi planet sa tragovima bijelih oblaka.
- Sa Sluivana, - nastavi Galceyon pogledavši Drakarnovo ozbiljno i usredotočeno lice koje nije odavalo emocije, - istočni kontinent. –
Galceyon ponovo pritisne nešto i planet nestane jer se sa njega zumirao komad površine. Otkrivao je veliku kopnenu masu i otok sa njene lijeve strane. Potom ga Galceyon još zumira i na otoku se pokaže tamna zgrada skrivena u džungli uz obalu. Drakarn je odmah prepozna.
- Ovo je zadnja poznata lokacija naših agenata. Onih koji su išli s vama, master. Onih koje ste ondje ostavili... – što se poručnik bližio kraju te rečenice, to je sporije i ciničnije govorio i time kritizirao njegov nemarni postupak prema tim ljudima.
Drakarn suzi oči i ljutito pogleda poručnika.
- Ovo su zadnji podaci koje su poslali... Da, nestali su. Kao da su mrtvi. –
Drakarn je i dalje držao pogled usredotočen na sliku te zgrade.
-
Naravno da su mrtvi, - pomisli, -
ja sam ih osobno ubio! –
- Onda nema potrebe da se vraćam ondje... – dobaci gotovo cinično.
- Doista... – Galceyon ga pogleda, - ali to nije sve. Možda su oni mrtvi, možda baza Tamnih Jedija nije na Sluivanu... Ali znamo da je na Skaggisu! –
Drakarn se trgne. Gnjev prostruji njime tako očito da se Galceyon gotovo prestrašio izraza njegova lica. Drakarnove su ga oči pozorno promatrale. Poručnik ponovo pritisne neko dugme i pred njima se pojavi blistava silueta planeta Skaggis. Crni planet sa tragovima smeđeg tla nije bio osobit prizor ali je definitivno bio idealan za bazu Tamnih Jedija.
- Na žalost, naši su agenti ondje poživili dovoljno da pošalju ovu obavijest... –
- Jeste li ove podatke javili Jedijima? Znaju li gdje je njihova baza? – upita Drakarn uzrujanim glasom zakoraknuvši prema Galceyonu. On ustupi korak unazad.
- Ne... Čekali smo vas da im javite... –
Sada je Galceyon već postao pun straha, bilo je neobično vidjeti Jedija koji se ponaša ovako... nasilno.
- Master Drakarn... – ponovo će uplašeni poručnik, - ne biste li sad trebali javiti Jedijima ovu ohrabrujuću vijest? –
- Došli ste predaleko. Otkrili ste i više nego što treba! –
- Master Drakarn... –
- Moram se pobrinuti da Jediji nikad ne saznaju za ovo! –
Galceyonu je sada bilo puno jasnije što se ovdje zbiva. Ubrza korak unazad i zabije se u kompjutere, koji su u tom dijelu skretali prema sredini.
- Vi niste Jedi! – gnjevno i glasno izgovori a to je bilo znak da se svi u sobi okrenu prema njemu. Ali vidjevši njegovo uplašeno lice, svi se pogledi usmjere na Drakarna koji je došao na dva metra od poručnika i stao. Tada se zlobno nasmijao. Galceyona oblije hladan znoj a potom osjeti bol. Oštru bol u prsima. Primi se za njih i uspije izustiti jedva čujan uzdah. Sekundu poslije se sruši po kompjuterima i sklizne, beživotan, na pod. Desetak ostalih bića, koja su se našla u toj sobi, ostalo je, na trenutak, zatečeno razvojem događaja. Bilo im je odmah jasno da je s njima pobunjeni Jedi. Automatski su posegli za blasterima.
Jedan se smeđi twi'lek našao na Drakarnovu putu, baš uz njegovu lijevu stranu. Nije ni izvukao blaster a već je odletio pola metra unazad i silovito se zabio u holo-projektor. Vidjevši trojicu časnika, rodijanca, čovjeka i bothanku, za konzolom kraj prozora, kako ciljaju u njega, odlučio ih je riješiti sve odjednom. Uz pomoć Sile, svu je trojicu gurnuo unazad, preko konzole tako da su odletjeli do prozora, razbili ga glavom i odletjeli u coruscantsko maglovito nebo. Jedan je iridonijanac uspio zapucati na Drakarna. No čim je on svoju ruku usmjerio prema njemu, zaustavio je hitac dlanom a njega podignuo u zrak i zdrobio mu grkljan. Drugom je pak, lijevom rukom, pobacao ostatak osoblja po sobi, da dobije na vremenu. Kad je mrtvog iridonijanca Silom izbacio kroz prozor, napravivši njime rupu na drugom kraju od one koju su napravila trojica ubijenih prije njega, došlo je do propuha. Kad je mrtvo tijelo nestalo, odlučio se pozabaviti petoricom ostalih. Iza jednog projektora su ustajala dva čovjeka, koja su se prva našla na njegovu putu. Ispružio je desnu ruku, podigao ih Silom i leteće ih zabio u zid iznad vratiju koja su vodila u drugu sobu. Udarac je bio tako jak da su dvojica izgubila svijest a Drakarn im je lako uništio životnu strunu spaljivanjem njihovih pluća korištenjem tamne strane Sile. Još je vidio dvojicu, quarrena i iktotchijanca kako bježe prema van. Uspjeli su doći do vrata i otvoriti ih ali ne i pobjeći. Zahvativši ih Silom, pogurne ih i oni odlete do druge strane hodnika i također izlete kroz tamošnji prozor. Dva republička čuvara su tada vidjela što se zbiva unutra i jedan pogled na Drakarna im je sve rekao. Izvukli su blastere dok je on hodao prema njima i pripremili ih za pucanje. Drakarn je zahvatio dvije vaze sa biljkama i silovito ih smrskao o njihove kacige. Silovit je udar oborio čuvare prema unutra i oni su pali pred njegove noge. Onaj desni je uspio pogledati Drakarna, blago podignuvši glavu. Jecajući je jedva prozborio:
- Zašto?... –
Sa smrtno ozbiljnim licem, Drakarn ga dokrajči. Silom mu zaustavi disanje i njegova se glava beživotno sruši. Ovaj do njega, drugi čuvar, je već odmah bio mrtav.
I kad je mislio da je pobio sve, Drakarn osjeti život iza sebe. Bacivši pogled preko ramena, ugleda ženu koja je jedva stajala na nogama i pridržavala se za projektor sa njegove dalje strane. Odluči doći do nje i to sporim koracima, želeći da žena strepi u strahu za svoj život. Kad je stao na metar od nje, pozorno je promotrio njeno lijepo lice sa smeđom kosom svezanom u rep. Iz kuta usana joj je kapala krv i obrisala ju je.
- Molim te... – izgovori drhtavim glasom držeći se, iako su je noge izdavale i nije mogla stajati, - nemoj me ubiti! Molim te... –
Drakarn je sada već previše bio na tamnoj strani da popusti ikakvim molbama. Ako je pusti, rekla bi Jedijima sve o njegovom odmetništvu. Bilo ju je preopasno ostaviti živu. I ona je morala umrijeti.
Ne pokazujući ikakve znakove milosti, ispruži ruku i žena se primi za dio između vrata i grudiju i počne teško disati. Sada je pala i još se neko vrijeme trzala u borbi za zrak ali je potom prestala. Njene su ruke samo skliznule na pod. Drakarn je pogleda takvim pogledom da se vidjelo koliko je perzirao sve republičke agente. Odmah je potom skrenuo pogled na vrata, koja su mu sada stajala s desne strane. Osjetio je poznatu prisutnost s druge strane. Bez oklijevanja priđe njima i otvori ih pritiskom na dugme s njihove desne strane. Pogled mu je otkrivao veliku sobu sa stolom u sredini a za jednom stolicom, skroz na dolje, sjedio je Daxon. Kad je vidio Drakarna, ustao je.
- Ti? -
Drakarn je ušetao unutra i došao do dva metra od Daxona.
- Smjestili ste nam! Vi prljavi!... -
Daxon više nije mogao govoriti, steglo ga je u grlu.
- Koliko si im toga rekao? – hladnokrvno će pali Jedi i opusti s djelovanjem Sile.
Primajući se za vrat, Daxon zakašlje i skrene sa teme.
- Zašto si me izdao? -
- Postao si beskoristan. Tamni Jediji više nisu imali koristi od tebe! – Drakarn ušuti a potom spusti obje ruke na stol i nagne se prema Daxonu koji je bio u istom položaju. Pogleda u njega i smrtno ozbiljno počne:
- Ja sam odao Jedijima lokaciju vaše baze! Ja sam sve to planirao samo da te dovedu ovdje i da te se riješim! –
Tada se digne i okrene mu leđa.
- Na žalost, nisam računao na to da ćeš im sve odati! -
- Nisam im ništa rekao! I ništa neću! –
Drakarn se okrene sa blagim smješkom a Daxon se uzdigne u zrak.
- U to sam siguran! -
Zamahnuvši rukom, Drakarn baci Daxona na suprotni kraj stola i on padne. Inercija ga je gurnula sve do zida ispod prozora, čije je staklo je u ovoj sobi bilo veoma visoko i široko. Daxon se uskoro podigao i pokušao pobjeći, ali nije uspio. Drakarn je Silom zahvatio stolicu, na kojoj je do prije nekoliko trenutaka sjedio Daxon, i snažno je zabio u njega. Sila je gurnula Daxona unazad, razbio je prozor gornjim dijelom leđa i, skupa da stolicom na prednjem dijelu trupa, izletio van. Drakarn je trenutak oklijevao pomaknuti se a onda se vratio u prednju sobu, prišao projektoru ravno ispred tih vratiju i šifrirao komunikacijski poziv. Na hologramu se ispred njega pojavio vođa Tamnih Jedija, Shindor.
- Drakarn... Zadatak uspio? -
- Potpuno. Republički su obavještajci saznali za Skaggis, ali to neće nikome javiti! Izbrisati ću sve podatke! –
- Izvrsno. Riješi se tijela a potom čekaj za slijedeći stupanj napada na Jedije. Pobrinuti ću se da Skywalker napusti Hram i Coruscant a tada ćeš imati slobodan put! –
Drakarn kimne i ugasi sliku. Sada je trebao počistiti svoj nered. Iako se nadao da Jediji neće doznati za ovaj njegov posao i izdaju, znao je da će se to dogoditi ubrzo i da će u slijedećoj akciji morati biti brz. Svako oklijevanje bi Tamne Jedije moglo koštati uspjeha u velikom planu zavladavanja galaksijom.
Nastavlja se...
"I haven't committed a crime. What I did was fail to comply with the law."
lol avatar... ča to on drži u ruci?
bi-Wan Junior, Darth Alka, Luk@ Skywalker
budala
Chrome, but this forum works even with Imperial browsers. Droids and Internet Explorer browser forbidden.
