sri, 2. ožujka '05 u 09:52
Novi komad... 
Drugo poglavlje - prvi i drugi dio
Površina Hrama Jedija, koja se nalazila između kula, puna je zidića i mjestimičnih popločenih trgova. Na njima prevladavaju plava i bijela boja tako tvoreći prekrasne i istodobno korisne oblike boja i struktura. Uz središnju kulu je i trg a na njemu stepenice kojima se ulazi u nju.
Iz gustog prometa, koji je prolazio nedaleko od Hrama, izdvojio se jedan jurnik. Sasvim prosječan i nenametljiv. Za svoj je cilj odabrao upravo jedan trg ispred glavne kule, koji je osvjetljavalo sunce. Jediji ga nisu zamjetili jer je bilo zaista teško uočiti sitnu crnu točku na metalno-sivom pogledu na coruscantova velebna zdanja. Tako se ovaj približio kuli i zašao iza jednog zidića koji nije bio u ničijem vidokrugu. Ondje je vozač parkirao svoje vozilo i sišao sa njega. Njegov je izgled gotovo robotski, metalno, srebrno lice sa uskim prorezima za oči i narančastim krugom na nosu. Od nosa do crte, koja treba predstavljati nasmiješena usta, prolazi jedna pukotina u kacigi. Na tijelu ima oklop koji prati skladne linije mišića. Odjeća mu je potpuno crna, kao i plašt. Iako izgleda kao robot, ovo je Tamni Jedi, zvan Asp, i tu nije bilo nikakve zabune.
Kad je obavio sve potrebno uz jurnik, krenuo je prema otvorenom trgu. Dok je hodao prema njemu, preobrazio se u čovjeka. I to mladoga i naočitoga. Kako je njegovo lice postalo ljudsko, tako mu je i odjeća postala tradicionalna, Jedijevska ali ona za padawane. Tako je i išetao na otvoreno i pred njim se otvorio impresivan prizor: golema kula je sezala gotovo do neba a njena je širina zauzimala sve što se moglo vidjeti u tom smjeru, pedesetak bijelih stepenica koje vode na gore prema širokom, otvorenom ulazu u Hram i stotinjak Jedija koji izlaze i ulaze unutra a neki su vježbali na otvorenom. Sa jedne strane je ugledao Jedije kako uče svoje malodobne učenike podizanju predmeta, kontroliranju Sile i mačevanju. Bilo je lako zaključiti da Tamni Jediji nikako ne bi ovdje mogli učiniti ono što će on sam. Ako je uspio napad na Bespin, to je bila sreća. Uhvatili su ih nespremne. Ali takav napad na Hram nikako nije bio moguć. Ne samo da bi bili nadjačani, već bi i izgubili mnogo ljudi koji su im potrebni. Zato je bilo jednostavnije poslati metamorfa. Osoba u koju se preobrazio je poštovana i vjeruje joj se, pa nitko neće ispitivati njegove akcije. Uz to, i on je sam osjetljiv na Silu pa se nitko neće osjećati čudno kraj njega.
Kako je prilazio stepenicama, sve je više pogleda bilo uprto prema njemu. Prepoznavali su tu osobu i naklanjali joj se. Ali, Asp ih nije uopće pogledavao. Morao je brzo obaviti zadatak pa se zato koncentrirao samo na njega. Oko pet metara prije ulaza, dva su padawana prepoznala o kome se radi.
- Master Skywalker! Jedva čekam naš slijedeći dvoboj! Ovoga puta ću ja dobiti! – obrati mu se prvi, onaj bliži, čovjek, ima oko dvadesetak godina i odjeven je u smeđo-crnoj odjeći.
- Ne bih rekao – osorno i zlobno odgovori Asp pritom bacivši samo jedan brzi pogled na mladića. Taj je odgovor potaknuo dvojicu da zastanu i isprate ga kako ulazi u kulu.
- Što je to bilo? – začudi se. Kako je Asp odlazio, okrenuo se i nastavio put van.
Asp je nedvojbeno opazio stražu na ulazima. Jediji su stajali uz njih, pozorno motreći svakoga gosta. Mačevi su im bili istaknuti i pri ruci. Uz stražare su stajali i sivi, masivni droidi, visoki oko metar i osamdeset, i držali su teške blastere obima rukama. Njihova je uska, trokutasta glava nosila i crvene oči i uske zvučnike u području usta. Sva je ta straža ukazivala na samo jednu stvar.
-
Znači napad na Bespin je uspio – pomisli u sebi. Droidi i Jediji nisu mu pridavali posebnu pozornost, jer su vjerovali da je netko drugi. Ali ih je zavarao. Uskoro je prošao kraj njih i ušetao u hram.
Put, kojim je Asp prolazio, je bio upravo onakav kakav je zamišljao. Veliki prostor ničim ispunjen, na jednoj strani je ulaz, kroz koji je prošao, a na suprotnoj vrata dizala, koja su bila njegovo sredstvo kojim će doći do krajnjeg cilja. Na lijevo su ponovo stepenice koje vode na neku gornju razinu, najvjerojatnije knjižnicu. Na desno su ulazi u manje komore. U nekima je vidio Jedije kako prčkaju po kompjuterima i razgovaraju s nekim bićima putem holograma a u nekima je vidio djecu, mlađu od deset godina, koja mašu malim upaljenim svjetlosnim mačevima. Ispred njih je bio njihov učitelj, veliki master Luke Skywalker. Asp je odmah shvatio da je Luke koncentriran na rad s njima pa ga neće imati na umu.
Uskoro je stigao do dizala i vrata su se sama otvorila. Ušao je sam i odmah pritisnuo dugme za silazak u niže razine Hrama. Nakon nekoliko sekundi vožnje, vrata su se otvorila na razini Hrama koja je sadržavala sobu sa superkompjuterima. Pogled je sezao na velika, staklena, plavkasta vrata iza kojih je prostor sa glavnim kompjuterima. Ta se prostorija nalazi u golemom polukrugu od ispred Aspa pa sve do potpuno na desno. Na lijevo je bio dugačak prolaz koji je vodio u prostorije sa jurnicima. Kad se približio vratima, pritisnuo je plavkasto dugme koje je malo na desno od sredine vrata. Ona su se potom otvorila u svoj širini. Asp je ušetao i nije se uopće obazirao na druge Jedije koji su ondje radili. Dvojica su bila na ovalnom stolu, koji se protezao sredinom sobe, trojica su bila na lijevo, na uređajima visokim oko metar sa kojih se je podizao stakleni, prozirni ekran. Na njemu se je vrtio prikaz nekog narančastog, očito pustinjskog, planeta. I iza toga su se pružali kompjuteri i na njima su neki ljudi radili. Ali Asp je krenuo na lijevo. Blago zaobljeni kompjuteri, na kojima su titrala nebrojna svijetla, i plavičasti ekrani sa raznoraznim taktičkim podacima. Pristup mu je bio slobodan i krenuo je prema njima.
- Master Skywalker – hladnokrvno reče jedan Jedi podignuvši glavu sa konzole na kojoj je radio a potom ju je opet spustio. Tada je završio svoj posao.
- To je to – reče Jedi i pogleda ostale Jedije u sobi te dođe do vrata. Kad je većina Jedija došla do njega, otišli su. Metamorf je okrenut prema njima, ali kraj konzole, promatrao kako odlaze i, kad su otišli, krenuo je u akciju. Okrenuo se od preostalih i počeo raditi svoj posao: ulazio je u sigurnosne sustave s namjerom da kompletno onesposobi sve kompjutere u Hramu a time i napajanje energijom, komunikacije i prolaze, čija bi se vrata trebala zablokirati.
* * *
Dva mlada padawana dolazila su iz hangara Hrama, točnije spremišta jurnika, i kretala su se prema turboliftu prolazeći kraj raznih operativnih soba Jedija. Anakin Solo, dvadesetogodišnjak, je nešto viši od drugog, plavkaste kose i lijepog lica. Njegov pratitelj, Ben Skywalker, je nešto niži i mlađi, ima tamniju i dužu kosu, koja je sezala gotovo do ramena, i veoma sliči na svog oca u mladenačkim danima. Dva mladića imaju neke zajedničke crte lica koje predstavljaju neoboriv dokaz da su u srodstvu. Oboje na desnoj strani glave imaju i nekakvu vrstu pletenica, tradicionalni simbol učenja za Jedija. Anakinova je duža, jer je on stariji dvije godine od Bena, a time je i više učenik. Oboje imaju crne prsluke, smeđe majice i hlače a i svoje vlastite svjetlosne mačeve.
- Ne smijemo se više natjecati. Učitelj mi zabranjuje – nastavio je razgovor Anakin.
- To je samo utrka. Što nam se može dogoditi? – odgovori mu Ben, - siguran sam da je i master Katarn nekad bio kao i mi. –
- Ne. Moram poštivati njegove želje. Uostalom, i otac ne želi da se utrkujem. Želi da postanem pravi Jedi… –
- Čudno da stric Han želi da postaneš Jedi. Sva ona njegova ciničnost... -
- On poštuje Jedije. A za ostalo... znaš kakav je. Uostalom, učitelj mi kaže da imam još mnogo toga za naučiti. Moram se spremati za testove. - odgovori Anakin i nastavi, - A što te tvoj učitelj naučio? –
- Master Jettrel je dobar. Fleksibilan... – Ben odgovori s blagom dozom nesigurnosti.
- Kad bi znao da se ilegalno utrkuješ u podzemlju... – Anakin zastane usred rečenice da pogleda Bena ali njega nije bilo. Zastao je par koraka iza i širom otvorio oči.
- Ben! Slušaš li me? Ben! –
- Podrhtavanje Sile. Nešto ne valja. –
Ben se potom osvrne svud oko sebe, ali ne opazi ništa čudnog. Da bude potpuno siguran u svoje osjećaje, priđe vratima sobe za superkompjutere i otvori ih. Zakorakne unutra i počne promatrati Jedije. Prvo one na desno. Anakin je odmah potom ušetao unutra i onda je i on počeo gledati. Odmah je opazio negog tko je straga sličio na Bena.
- Ben... Onamo!-
Asp je uspio zaobići zaštitu i bio je spreman isključiti cjelokupni sustav. Za to mu je trebalo još najmanje tri minute. I dok se spremao na posljednji korak ''osljepljivanja'' Jedija, čuo je, a i Silom osjetio, ulazak neželjenog gosta. Okrenuo je pogled preko ramena i ugledao Anakina Sola kako gleda u njega. Onaj iza, po kojem je uzeo oblik, je gledao na drugu stranu. No, taj okret glave da vidi tko je ušao, je bio najgori potez koji je mogao napraviti. Anakin ga je odmah prepoznao.
Ben se prepoznao, čim ga je Anakin upozorio na ''dvojnika''. Instinkti su dvojici padawana odmah ukazali na uljeza i, bez sumnje, Tamnog Jedija. Dok je Anakin i dalje u čuđenju promatrao drugog Bena kako radi na kompjuteru, pravi je potrčao prema njemu i, u trku, primio mač i upalio ga.
- Tamni Jedi! – naglas je rekao a to je Anakina kao probudilo iz transa i onda je on krenuo prema njemu. Ostali su Jediji iz sobe promatrali neobičan događaj koji se odvijao.
Ben sa upaljenim plavim mačem odmah nasrnuo na metamorfa. On mu je bio okrenut leđima ali kad se Ben dovoljno približio, munjevito se okrenuo i njegova je crvena oštrica dočekala plavu Benovu. Ben je vidio kako se metamorfovo lice pretvara iz Benovog u pravo, vratio se metalni oklop čudnog izgleda. Sekundu su njihovi mačevi stajali ukršteni u visini njihovih lica, osvjetljavajući ih crvenom i plavom bojom. Ben tada krene prema njegovim nogama ali ga ovaj dočeka i krene prema njegovu licu. Ben spriječi udar a tada ga je metamorf počeo okretati prema kompjuteru, pokušavši tako doći u poziciju za bijeg. Ben je ponovo navalio počevši prisiljavati neprijatelja da se kreće prema središnjem stolu.
Iako je Ben bio solidan mačevaoc, nije se mogao mjeriti sa Tamnim Jedijem. Uskoro ga je ovaj nadjačao i prepolovio dršku mača. Kako su komadići pali na pod, Ben je približio desnu šaku licu gledajući je da li je čitava. Bila je, crvena ju je oštrica zamalo promašila. Iako je bio potpuno bespomoćan, Asp nije ubio Bena jer nije imao vremena. Anakin ga je dosegao te se ovaj okrenuo da ga dočeka. Anakinova je zelena oštrica nasrnula na Aspov bok a potom prema vratu. Oba je puta crveni mač stao na put. Potom su izmjenili par udaraca a onda se je Asp dočepao puta za izlaz. I Anakina je uspio okrenuti, tako da je sada bio uz Bena. Ali, njega nije nadjačao. Anakin je, štoviše, počeo dobivati bitku i tjerati metamorfa na nazad. Nesreća je bila u tome što je Aspa tjerao prema izlazu. Kad je stekao razmak od oko tri metra od Anakina, Asp je odustao od borbe, vidjevši ostale Jedije kako trče prema njemu sa upaljenim mačevima, i potrčao van, kroz još otvorena vrata. Sa neobavljenim zadatkom na leđima, Asp je trčao prema jurnicima, gaseći mač i bježeći od horde Jedija koja je izlazila iz sobe sa superkompjuterima. Anakin je stao na izlazu i malo gleda Aspa a malo Bena koji je, nenaoružan, došao do njega.
- Ako misliš u potjeru, nabavi svjetlosni mač! – žurno mu reče Anakin ubrzavši korak za Tamnim Jedijem. Na to se Ben osvrne na Jedije oko sebe i opazi jednog sa dva mača, plavim i zelenim. Imao ih je upaljene u sobi ali očito nije namjeravao ići za uljezom. Ben, i dalje stojeći na vratima, pogleda njegove mačeve a Jedi je odmah znao što mu je činiti. Ugasi onaj plavi i dobaci ga Benu. On ga uhvati i krene iz sobe ali opet zastane na rubu vratiju. Podigne mač u visinu glave da tom gestom izrazi zahvalnost Jediju a potom potrči za Anakinom.
Nastavlja se u nedjelju!
"I haven't committed a crime. What I did was fail to comply with the law."
)
Chrome, but this forum works even with Imperial browsers. Droids and Internet Explorer browser forbidden.
