uto, 26. travnja '05 u 10:22
Baš sam vidio da sam zadnji dio objavio 18. travnja. Davno. Evo novog dijela.
Osmo poglavlje - drugi dio
Lebdeći oko narančaste zvijezde, izgubljen na rubnim opskrbnim i trgovačkim rutama Nove republike, našao se planet Sluivan. Njegovi su ga stanovnici zvali planetom različitosti, jer su se na njemu naselile nebrojene rase, a čak su se ponosili da ih ima više nego na samom kapitalnom planetu, Coruscantu.
Gledano iz svemira, Sluivan je prekrasan zeleno-plavi planet kojeg su prekrivali tirkizni oceani i blještavo bijeli oblaci. Prateći njegov put na beskonačnom putovanju oko matične zvijezde, dva su se bezlična i jedan maslinasto-zeleni mjesec postavili kao njegovi čuvari i vjerni pratioci. Njihov je položaj uvijek varirao, ali se većinu vremena u sredini našao obojeni mjesec, na kojem je pogodna atmosfera, čineći tako raznolikost od svoja dva brata.
Nekoliko tisuća kilometara od najbližeg mjeseca, iz hiperprostora je iskočio tamnocrveni duguljasti šatl Jedija. Njegova se elegantna ali praktična konstrukcija prilagodila dalekim putovanjima pa nije zahtjevao veći motor hiperpogona. Prednji dio je uzak, dugačak i zaobljen a naglo se širio prema kraju. Na sredini se izdizala niska kabina sa uskim i širokim prozorom, koji je išao i metar u bočnu stranu zida kabine, a dalje iza njih je virila R2-ova glava. Linija je iza njega počela opadati prema moćnim motorima. Sa strane kabine su se našle romboidne ploče motora, koje su imale oštre rubove, kao nasljedstvo iz davnih vremena i carskih lovaca.
U šatlu je Luke sjedio na lijevoj strani i u ruci držao upravljač, kojim je, odmah po izlasku iz hiperprostora, zakrenuo na desno, prema planetu. Put ga je vodio kraj mjeseca pogodnog za život te su prostrujili nedaleko od njegove atmosfere. 3PO je sjedio na desnom sjedalu a između njega i Lukea se pružala pregrada visoka do njihovih laktova. Na njoj su titrala mnoga svijetla upravljačkih uređaja. Kad se pred Lukeom ukazao krug prekrasnoga svijeta, 3PO je odlučio progovoriti.
- Oprostite, Luke, ali znate li gdje idemo? –
- Znam točno gdje idemo, 3PO. –
- Već ste bili na ovom planetu? –
- Ne, ali sam čitao o njemu. -
Preko zvučnika, na konzoli lijevo od Lukea, začuje se R2-ov zvuk. Luke se na to nagne naprijed i pogleda van. Ugledavši ono na što ga je astrodroid upozorio, Luke se nasmije. Pred šatlom se našla golema duguljasta, siva, četvrtasta napuštena konstrukcija. Njena su rebra među sobom držala zarobljenim jedan svemirski brod, davno uništen i pocrnjeo od vatre. Luke usmjeri šatl ispod te konstrukcije te R2-ova glava prođe tek desetak metara ispod njene najniže točke.
- Ma ne, R2. To je samo napušteno brodogradilište. -
R2 ponovo ispusti tri-četiri bipa kao znak potvrde da se zabunio.
Ušavši u atmosferu, šatl se našao daleko od cilja. Luke je snizio putanju kojim je prolazio te su se uskoro našli iznad prostranih obrađenih polja koja su hranila Sluivan, na kojima su radili nebrojeni poljoprivredni strojevi. Na trenutak se zagledao u to što se događa duboko ispod njega, ali se uskoro našao nad gradom koji se poput otoka civilizacije uzdizao iz obradivih polja. Proletjevši nekoliko desetaka metara iznad najviše zgrade, šatl je izbjegavao izlazeća prometala, koja su odlazila s planeta. Arhitektura Sluivana je bila prilično uobičajena u galaksiji, Luke ju je opažao na brojnim drugim svjetovima. Zgrade su uglavnom narančaste i sive boje, a neke su i mješavine obiju, visoke do dvjesto metara i oštrih vrhova. Između njih je išao promet, koji su činile duguljaste crne lebdjelice. U tom je gradu i običnih kuća, koje su se jedva nazirale iz okolnog zelenila. Čim je šatl napustio područje grada, prolazio je nad ogromnim zelenim poljanama sa čijih su se strana uzdizale visoke sniježne planine. Između dva lanca takvih planina, čije su vrhove skrivali oblaci, pružalo se more a iza njega otok, koji je bio i Lukeov cilj.
Velikom brzinom prošavši između uskog klanca, našao se nad kilometar širokim morskim prolazom između kopna i otoka a obala između njih je bila puna hridina i stijena koje su se ošto obrušavale prema dnu. Otok je bio pak izolirani eko-sustav, njegova je vegetacija džungla, koja je bila gušća na strani prema kopnu a na suprotnoj je gubila zelenilo i prelazila u nisko bilje. U jednom omanjem zaljevu četvrtastog oblika, Luke je odmah razabrao crnu, ravnu površinu, koja je bila njegov cilj. Pred njom se prostirala manja sletna staza, za koju je procijenio da će biti dovoljna za šatl. Čim je naglo usporio, postavio se okomito u odnosu na dotadašnji položaj u letu te je počeo slijetati. Oko metar prije konačnog slijetanja, tri su stajna trapa izašla iz donjeg dijela šatla, dva straga i jedan na prednjem dijelu. Osjetivši blagi udar, Luke je ustao sa sjedala i krenuo u skučeni stražnji dio šatla skidajući svoj smeđi ogrtač. Objesio ga je na vješalicu koja se nalazila neposredno iza 3PO-vog sjedala, na omanjem ormariću koji je sadržavao uglavnom pribor za prvu pomoć i preživljavanje u divljini. Za to se vrijeme spuštao stražnji zid, dio šatla, koji je, svojim spuštanjem, prekrio motore te omogućio Lukeu izlaz. Sada bez ogrtača, odjeven u crnu majicu sa smeđom trakom po strani i crnim hlačama, Luke je sišao i zakoračio na pistu. Stao je malo ispred rampe, u sjeni šatla, te se osvrnuo oko sebe, da snimi situaciju. Za to je vrijeme izašao 3PO, a za njim i R2, koji su nastavili hodati skroz na lijevo od rampe.
- To mora biti to – reče Luke kad ih je dohvatio i pogledao na silaznu stazu koja je vodila u nadgrađeni ulaz.
Na tom ga je mjestu obasjavalo sunce, pržeći površinu u svojim kasnim popodnevnim satima. Mjesto je bilo toplo ali dovoljno da ostane ugodno. Ponovo je zastao i na trenutak opipao svoj mač, koji mu je visio na lijevom boku. Duboko je udahnuo, ispružio sva osjetila Sile i hrabro zakoraknuo naprijed. Koračajući prema vratima, ispitivao je okolinu tražeći moguće zamke ili bilo što sumnjivo. Ništa. Ni najmanji tračak opasnosti nije prostrujio njime ali to ga je upozoravalo na još veću opasnost. Da je osjetio išta, bilo bi dobro. Ali ništa...
Vrata su se odmah otvorila, dok je još bio metar i pol od njih. Otvarala su se u dva dijela, svaki na svoju stranu, i to sporo, škripeći na putu. S njihovim ga otvaranjem zapljusne hladan val zraka iz unutrašnjosti, koji je, sam po sebi, mirisao na prigušenu opasnost. U njemu nije bilo ni tračka naznake ičije prisutnosti, već samo sjene nedavno nestalih bića. Njegov je prodor zvučao kao vrisak visoke frekvencije, strujeći kroz brojne sitne rupice na ogradama u unutrašnjosti, ulijevajući blagi strah u Lukeove kosti, dovoljan da na tren zastane. Kad su se vrata otvorila dovoljno da prođe, a i kad je propuh stao, Luke je odmah ušetao unutra a iza njega su, oprezno, došli droidi. Pred njima se našao mračan i, u tragovima obasjan, prostor napuštene baze Tamnih Jedija. Bila je to golem, četvertast prostor, sa ograđenim rubnim dijelom i udubljenim središnjim. Taj je dio bio i najmračniji, u potpunom mraku. Do središnjeg je, udubljenog, dijela vodila silazna staza, koja se nalazila na sredini od sve četiri strane strane prostora. Kutni dio, između staza, udubljenja i rubnog dijela, je imao ogradu a uz nju su uništene kompjuterske konzole. Iako je imao loš predosjećaj o ovome, Luke ponovo zakorakne naprijed i stane na sredinu silazne staze, ravno ispred vrata kroz koja je prošao. Nije osjećao nikoga i to mu je bilo neobično.
- Nema nikoga... – reče 3PO dok je njegov glas odzvanjao svuda okolo.
Na to Luke okrene glavu u lijevo, dovoljno da uhvati droide i svjetlost koja je prodirala izvana. Tišinu poslije 3PO-ove rečenice prekine škripanje vratiju. Zatvarala su se. Droidi se počnu okretati prema njima a 3PO-a je uhvatio napad panike.
- Ovo sigurno nije dobro, R2. -
Luke je i dalje držao glavu po strani prateći vrata i sve uži snop vanjske svijetlosti kako se sužava da bi na kraju nestao. Sudar dviju polovica vrata silovito odjekne a u novonastaloj tišini Luke konačno dobije prvi znak opasnosti. Skupa sa veoma prijetećom tamom, obuzme ga snažan podrhtaj dugo susprezane tamne energije. Okruženje više nije bilo samo sentimentalno, govoreći o bićima koja su nekoć ovuda koračala, sada je bilo doista prijeteće i nadasve opasno. Simultano sa tamnom energijom rasla je i hladnoća. Što je duže Luke ogledavao okolinu, postajalo je sve neugodnije a potom i tako da se vidjela para njegovog izdaha. Baza je sigurno imala rupe u konstrukciji, jer je čuo blagi fijuk vjetra kako se probijao kroz stijenke na zidovima proizvodeći piskutavi zvuk koji je odjekivao svuda oko njega.
Koristeći svu raspoloživu Silu, Luke je upregne u pronalazak bića koje ga je zvalo ovamo. Trenutak kasnije više nije imao sumnji. Netko je zaista ovdje, i to nedaleko ispred njega, u središtu baze, njenom najmračnijem dijelu. Tko god da je bio, Luke mu je morao odati priznanje, zaista se dobro sakrio, dok nije prestao skrivati svoj trag u Sili.
Oprezno gledajući u mogući izvor opasnosti, konačno opazi pokret u mraku. Nedefinirana figura zakorakne naprijed i time potvrdi svoju prisutnost. Stao je taman toliko da ga dijagonalno obasja jedna uska zraka prirodne svijetlosti, koja je nekako pronašla put do unutrašnjosti, i to od lijevoga ramena do desnoga boka. Glava je ostala u tami. Ruke su mu bile spojene i zaogrnute istim onim platnom kojim se javio Jedijima. Luke je očekivao da će imati cilindar sa njegovom rukom, ali ga nije bilo.
- Dakle došao si. Veliki Jedi master Luke Skywalker – progovori tako da mu se, tokom govora, nazirala brada.
- Tako je... – skeptično će Luke zadržavši određenu dozu opreza u glasu, takvim tonom da je iziskivao od njega da se predstavi.
- Zovi me Spiden. –
Dok mu je to govorio, Luke je očima brzinski pregledavao okolo tražeći još koga, ali najviše svoj cilindar s rukom. Iako je pokušao promatrati diskretno, Spiden je to opazio.
- Tražiš svoju ruku, je li? – polako će, i oprezno, s dozom sarkazma, Spiden.
- Zato sam i došao ovamo. -
- Polako, Jediju. Tu je – reče mu pokazavši desnom rukom na stol na skroz lijevom, s Lukeove strane, kraju prostorije.
Doista, Luke je opazio stol u daljini, obasjan jedva primjetnom svjetlošću, i na njemu je bilo nešto. Nije točno razaznao da li je to doista ruka.
- Sada... Jeste li provjerili da sam vam rekao istinu o bazi Tamnih Jedija? -
- Upravo utvrđujemo istinu. –
- Fino. Kada dođete onamo, pobrinite se da ubijete Shindora. Želim ga mrtvog. –
- Zašto bi krijumčar želio mrtvog vođu Tamnih Jedija? -
Nastane trenutak tišine. Luke osjeti svu hladnoću i jezivost ovoga mjesta. Spiden napravi još jedan korak naprijed i zrake svijetlosti obasjaju i njegov vrat, i dalje skriven pod platnom.
- Zato jer... - nastavi i u taj mu se čas ruke odvoje, prime kapuljaču i odmaknu je unazad, - ja sam Tamni Jedi! -
Gledajući u njegovu crno-sivu, utapiansku, glavu, Luke se nije previše iznenadio tim otkrićem. I Sila mu je to govorila, samo joj nije posve vjerovao. Ali su se droidi počeli komešati.
- Tamni Jedi! Gotovi smo – prozbori 3PO.
Nekoliko je trenutaka Luke zurio u njegove zasjenjene oči, koje su ga nedvojbeno promatrale.
- Shindor je slab i neodlučan vođa, nedostojan te titule. Ipak, pokrenuo je genijalan plan, kojim će Tamni Jediji, uskoro pod mojim vodstvom, napokon pokoriti Jedije. Vaša se vladavina bliži kraju. -
- Podcjenjuješ nas – prekine ga Luke i uslijedi kratki trenutak tišine. Spiden se nasmiješi.
- O ne. Ja sam svjestan vaše snage. Ali kad klonovi budu spremni, ništa im neće stajati na putu... čak ni tvoj bijedni red Jedija. –
Ta rečenica izazove u Lukeu podrhtavanje. Osjeti neki duboko zatomljeni osjećaj, koji je iz sekunde u sekundu sve jače pulsirao i njegovim tijelom širio nemir, strepnju, pa čak i strah. Srce mu je počelo brže kucati a tad se sjetio da dugo nije progutao slinu, pa je to sad jedva učinio, kao da ima knedlu u grlu.
- Klonovi? -
- A za što si mislio da će nam kapsule? Valjda ste doznali da su kod nas? – postavi Spiden retoričko pitanje, malo zastane čudno gledajući Jedija, pa nastavi, - Da bi nadoknadio određenu slabost svojih redova, Shindor je bio primoran pronaći one koji će nevjerojatno ojačati Tamne Jedije. Ti si, Skywalkeru, bio očiti izbor. –
Osjećaji koje je Luke pokušavao sakriti unutar sebe, i prikriti dugogodišnjim iskustvom i učenjem, su pomalo isplivljavali na površinu. Uhvati ga blaga nervoza, ali je potisne duboko u sebe, trudeći zadržati hladnokrvan položaj tijela i oblik lica. I prije nego li je išta rekao, Spiden nastavi.
- Tvoja ruka je dala idealni genetski materijal. Klon će biti veoma dobra kopija. -
- A drugi klon? Tko je on? – upita Luke pomalo ubrzano i gnjevno.
- Drugi klon će biti najmoćniji Tamni Jedi svih vremena. Njegova će nam snaga i moć omogućiti uništenje Jedija. S njime na našem čelu ćemo pokoriti galaksiju. Davno će proročanstvo o tome da otac i sin vladaju galaksijom biti ispunjeno! –
Lukea sada prođu neugodna sjećanja. Sada je sve, što se dogodilo u nekoliko prijašnjih dana, imalo smisla. Tamni Jediji odjeveni u Vaderovu masku i oklop, njihovi pojačani napadi na Jedije i Republiku... Sve mu je sad bilo puno jasnije. Istodobno se sjeti kako ga je Vader vabio na svoju stranu, da mu se pridruži i skupa vladaju galaksijom. To ga je sjećanje istodobno punilo i tugom jer se sjetio tragične sudbine svoga oca.
- Vader! –
- Tvoj je otac bio jedini pravi izbor. Koristeći DNK uzorak iz carskih baza, uspjeli smo proizvesti klona svog palog junaka. –
Spiden u tren oka skine ogrtač, koji padne na pod, skupivši se iza njegovih nogu. Zakorakne naprijed, tako da mu je glavu osvjetlila zraka svijetlosti, prekriži ruke, posežući desnom na lijevi bok i lijevom na desni.
- S njime na našoj strani, Jediji će propasti... -
Sekundu ih je ondje zadržao, da uhvati mačeve, te ih ispružio, istodobno paljeći svoje oružje.Dvije su crvene oštrice, svaka u svojoj ruci, obasjale metar i pol ispred njega, kao i njegov trup, dok su se ruke vraćale svaka na svoju stranu.
- A sve će početi s tobom. -
Čim je ispružio ruke u razini ramena, zarolao je mačevima prema naprijed te ih počeo polako spuštati prema naprijed.
- To neću dopustiti! -
- I nećeš moći. Vrijeme je da osvetim smrt Dartha Vadera i njegovog učitelja, Dartha Sidiousa. Zbog njihove smrti, tvoj će život, Skywalkeru, ovdje završiti. –
Luke je pozorno motrio Spidenovo izvlačenje oba mača i njihovo paljenje. Čim je on prestao micati njima, Luke je desnom rukom također primio svoj mač i upalio ga u zraku. Okrenuo se na desnu stranu primivši mač i lijevom rukom te ga čvrsto stegnuo. Lijevu je nogu postavio prema naprijed i čvrsto se ukopao. Mač je promatrao dijelić sekunde a potom polako i oprezno okrenuo glavu na lijevo, prema Spidenu koji se spremao napasti.
Next: Leia & senat. Coming soon, stay tuned.
"I haven't committed a crime. What I did was fail to comply with the law."
usti njih,ko ih sljivi, ti se brini za nastavke
lol
ok?
)
Chrome, but this forum works even with Imperial browsers. Droids and Internet Explorer browser forbidden.
