pon, 18. travnja '05 u 10:44
Eto, dovršio sam novi komad daleko prije vremena...
Da, to je moj hommage Jedijima iz Epizode 3. Shvatit ćete već.
Osmo poglavlje - prvi dio
Kad je ispratio Lukeov šatl na put prema smrti, Drakarn je odahnuo. Sad kad mu je Shindor maknuo velikog mastera sa puta, mogao je napraviti skoro sve što hoće, i to u hramu Jedija. Razlog zašto je htio da Luke ode je taj jer je smatrao da je moćniji od svih drugih Jedija, bili oni vitezovi ili masteri, a jedino se, iako nevoljko, osjećao slabijim od njega. Vjerovao je u to da će ga tamna strana s vremenom ojačati te da će postati i moćniji od njega. Ali on vremena nije imao. Trebao je odmah djelovati protiv Jedija jer tako žele njegovi kolege Tamni Jediji. Svako čekanje bi moglo dovesti do toga da Jediji otkriju njihovu bazu i to bi usporilo njihove planove za osvajanje galaksije. Za svoj današnji zadatak, ujedno i najvažniji, je odabrao uništenje Jedijskih superkompjutera, što nije pošlo za rukom Aspu.
Sigurno i samozadovoljno koračajući hodnikom, kroz koji je prije neki dan bježao Asp, Drakarn je ušao u istu sobu, u kojoj je bio i njegov kolega. Skrenuvši odmah na lijevo u njoj, morao je proći kraj petorice Jedija. Iako je morao sam sebi priznati da se malko bojao toga da li su ga otkrili, čim oni nisu neobično regirali, odmah je uvidio da su Jediji gluplji nego što misli. Može raditi što god hoće. I ako ta petorica otkriju što to on radi, vjerovao je da ih može pobiti sve odjednom.
Sasvim sigurno i bez ikakvih je problema došao do krajnje lijevoga kompjutera, po kojem je i Asp pokušavao oslijepiti Jedije.
- Ja ću sad preuzeti – rekao je jednom twi'lek Jediju i blago ga odgurnuo sa njegovog radnog mjesta.
- Kako želite – odgovori on i pomakne se unazad te počne gledati u stakleni ekran kompjutera nedaleko iza Drakarna.
Mara, Anakin i Ben su naumili u sobi sa superkompjuterima pogledati holo-zapise koje su im poslali republički agenti. Ti bi zapisi trebali sadržavati sliku izdajice odnosno ubojice svih tih bića u obavještajnom centru. Ušavši u sobu, nastavili su ravno hodati do središnjeg ovalnog stola. I dok je Mara ostala na strani s koje je došla, Anakin i Ben su došli s druge, nasuprot njoj. Dok su oni hodali, Mara je pregledavala situaciju. Opreza nikad dovoljno, pogotovo sada kad se ne zna tko je osoba koju traže. Pomno je pregledala svu šestoricu unutra. Njoj s desna su tri Jedija, žena, iridonijanac i quarren. Sa lijeva je twi'lek, koji je pregledavao neki planet na staklenom ekranu, muškarac njemu s lijeva a tamo u dubini, dalje iza twi'leka je neki njoj nepoznati Jedi. Trenutak je zadržala oprezan pogled na njemu jer nikada nije vidjela Jedija sa smeđe-sivim plaštom i bijelim oklopom. Njenu je zagledanost u neznanca prekinuo Ben.
- Primamo zapis. Uključi projektor – reče Anakinu koji potom pritisne žućkasto dugme kraj svoje lijeve ruke.
Drakarn je čuo dolazak trojke. Nije se ni trebao okretati da zna zašto su tu. Naslućivao je da su Jediji već svijesni pokolja kojeg je napravio te da mu preostaju samo trenutci anonimnosti. Da bi ipak dobio na vremenu, pa makar i nekoliko minuta za bijeg, žestoko je ubrzao onesposobljavanje Jedijevske kompjuterske mreže. Sada već manijakalno pritišćući dugmadi, gotovo ga je uhvatila neopisiva panika. Njegov je trud bio gotovo uzaludan. Jediji su sada dobro utvrdili svoje kompjuterske terminale i kodove te je bilo nemoguće otkriti pravu šifru za njihovo gašenje. Nakon nekoliko sekundi takvog lupanja, skoro odluči odmah pobjeći. No, u njegovom se zločinačkom umu rodila nova ideja, koja će mu dati nekoliko dragocjenih minuta. Napustio je tu konzolu i prešao je na onu malo više desno, koja je već skretala prema središtu sobe. Na jednom se plavičastom ekranu pokazivala plava struktura droida čuvara, onih koji su čuvali Hram. Odmah je zaobišao sigurnosne mjere i ušao u potprogram koji kontrolira funkcije tih droida. Neprimjetan smiješak prozuji njegovim licem.
Golema glavna dvorana Jedija počela se puniti. Nakon što je već kasnojutarnje sunce prodiralo kroz srednje široke ali doista visoke prozore, Jediji su se počeli posvećivati svojim svakodnevnim zadacima. Na stotinjak ih se nalazilo u toj dvorani, koja je ujedno bila i hodnik, jer je spajala sve dijelove Hrama. Dok su mnogi izlazili van iz Hrama, na čijem su izlazu i dalje stražarili masivni droidi, neki su nosili ručne kompjutere i pregledavali ili čitali podatke, neki su na prostranom dijelu Hrama odlučili podučiti svoje padawane mnogim umijećima mačevanja a neki su samo prolazili do svojih odaja u ruci noseći šalice sa jutarnjim toplim napitcima. Stanje uzbune je još bilo vidljivo, na nekim važnijim prolazima stražarili su Jediji, koji su pozorno motrili svaki pokret svih bića, a uz njih su stajala po dva ili tri droida. Droidi su se smjestili i uz svaki stup koji se uzdizao iz poda prema naizgled beskrajno visokom stropu. Njihove su oči bile fiksirane na jednu točku ali su povremeno i pregledavali oko sebe.
Jedan je Jedi, čovjek, koračao kraj prvog stupa, koji se nalazio uz ulazna vrata u Hram, kad je opazio bljesak u očima najbližeg droida. Na trenutak je zastao i suženih, opreznih, očiju pogledao u njegove. Gledavši ga sekundu-dvije, zatrese glavom u znaku da mu se to kao učinilo te nastavi hodati. Kad je otišao iza stupa, a time i iza droida, oči tog droida ponovo zabljesnu u jedva primjetnom sjaju. Polako se počinje naginjati na desno a potom i sa lijevom nogom zakorači u položaj da vidi odlazećeg Jedija. Sada je teški blaster držao u desnoj ruci i slobodno je visio. Oprezno ali brzo podigne to svoje oružje i primi ga i sa lijevom rukom te usmjeri prema Jediju, koji je sada već bio udaljen tridesetak metara.
- Pucajte – izgovori taj droid dovoljno glasno da ga čuju i oni u okolici od oko pedesetak metara.
Na njegov se tipično droidski glas svi droidi pomaknu smjesta jedan korak naprijed, prime blaster u ruku i naciljaju ga u najbližeg Jedija. Oni Jediji, koji su se našli blizu njih, su opazili te pokrete i, ne sluteći ništa, dostojno se uspravili i krenuli prema njima. Bila je to velika greška.
Prvi je zapucao droid kojeg je Jedi maloprije odmjerio. I to je zapucao prema njemu. Moćni zvuk teškog blastera nagna Jedija da se osvrne oko sebe i munjevitim refleksom odbije prvu crvenu zraku koja ga je stigla. Izraz njegova lica je dovoljno govorio o iznenađenosti ovakvim potezom. Upalivši svoj zeleni mač, odbije taj prvi hitac natrag u droida te ga je pogodio u koljeno. Droid nije ni trznuo. Jedi je još samo pola sekunde gledao kako su ga okružile metalne spodobe pucajući na njega. Njegov se pogled ugasio čim se u njega zabilo stotinjak drugih blasterskih hitaca. Droidi nisu ni gledali kako je pao na pod. Čim je pao na koljena, oni su se okrenuli prema slijedećim metama.
Jediji su se uspjeli obraniti od prvotnih hitaca, kad je na jednog Jedija pucao jedan droid. Kako su oni nastavljali pucati, tako su i hrabri Jediji mrtvi padali na tlo. Iznenađeni ovakvim nevjerojatnim okretom droida protiv njih, nekolicina ih nije ništa uspjela napraviti prije nego li su pali mrtvi. To se poglavito odnosi na padawane koji su među prvima poginuli. Njihovi su ih učitelji pokušali zaštititi, no droida je bilo previše.
Hram Jedija je u razdoblju od nekoliko sekundi postao mjesto neviđenog pokolja Jedija. Iz svih su pohrajnjih hodnika nadirali pucajući droidi a odbijanje hitaca Jedijima je bio glavni prioritet. Nekolicina ih se uspjela probiti i doći do nekolicine droida sa strane te ih presjeći mačem. Pošto su konstruirani tako da im blasterske zrake ne mogu ništa, svjetlosni mač je postao jedino pravo oružje. Uz mačeve, koristili su i Silu te njome droide bacali jedne na druge, silovito ih sudarajući. No, i to je bilo uzalud. Bez obzira na to koliko Jedija bilo, činilo se da droida ima beskonačno. I bez obzira gdje se nalazio, svaki se Jedi našao okružen desecima droida. Polako su ih tjerali u središte.
Okruženi sa svih strana, Jediji su nahrupili u središnji dio hodnika, između dva reda stupova. Droid koji je prvi počeo pucati, stao je u središte obruča oko Jedija i istupio naprijed. Jediji su se postavili u eliptičnu formaciju tako da je svatko svakome čuvao leđa. Njihovi su im mačevi zujali pred licem dok su usredotočeno promatrali sve više i više droida kako ih okružuju. Kraj im se gotovo i nije vidio a neki su bili toliko bešćutni da su stali na mrtva tijela ubijenih Jedija te su im glave stršale iznad ostalih.
Ben i Anakin su, i prije nego li su čuli hitce od središta hrama, vidjeli nekoliko droida kako pripremaju svoja masivna oružja. Droidi su bili vani u hodniku ali su se spremili da propucaju kroz staklena vrata. Za to je vrijeme Mara pregledavala holo-zapis, koji je bio visok oko tridesetak centimetara te se uzdizao sa ovalnog stola. Prikazivao je normalni tijek radnji u obavještajnom centru i vjerovala je da bi se izdajica trebao pojaviti svakog trena. U jednom je trenutku i ona osjetila iznenadnu i nevjerojatnu opasnost. Odmah se uspravila i privila ruku uz mač. Ben i Anakin su ga već imali u ruci, ali ne upaljenog. Čim su iskočile njihove oštrice, Mara se munjevito okrenula unatrag, prema vratima. Iza njih je, kroz staklo i njegove ukrase, vidjela sive droide kako drže uperene blastere prema njima unutra. Njen je ljubičasti mač svojim paljenjem prekinuo tišinu koja je nastala užasavajućim pogledom prema van. U jednom su trenutku počeli pucati. Njihovi su crveni hitci razbili staklo i prolazili prema Mari. Nije znala kako ni kada, ali su se Ben i Anakin odmah našli uz nju. Njihove su plave oštrice impresivnim manevrima odbijale nebrojene hitce i to takvom brzinom da je bilo nemoguće vidjeti svaki pojedinačni potez. Kao od niotkuda, kraj njih troje, prema van su potrčala petorica Jedija, koja su bila u sobi još i prije nego su oni došli. Quarren je odmah pao dok su ostali uspjeli doći do metar od napadača te su ih počeli kositi mačevima. Devetorica droida su odmah pala, ali je iz pravca hangara dolazila nova grupa, i bilo ih je puno. Mara, Ben i Anakin su bez riječi istrčali van te sa grupicom hrabro krenuli prema obrani Hrama i života.
Drakarn je ovo čekao. Riješio se Jedija i ostao je sam u sobi. Umjesto plave, na ekranu pred njim je stajala crvena struktura droida. Sada je bio doista zadovoljan i slobodan pa se bez brige vratio na prvotni posao.
Koristeći Silu, Mara i Ben su uspjeli odgurnuti četvoricu droida daleko unazad dok je Anakin, skupa sa ostatkom Jedija, rezao neprijatelje. Baš uz njegove noge je pao twi'lek, mrtav i izbušen na toliko mjesta da je bio potpuno crn. Ostatak ekipe je uništavao droide takvom brzinom da su u minuti počistili oveću njihovu grupicu i istodobno stvorili hrpu metalnog smeća.
Drakarn je uspio prodrijeti u glavni sustav te doći do kontrola superkompjutera.
- Prelako – reče sam sebi počevši unositi završni slijed komandi.
Strepnja je prožimala gotovo stotinu Jedija koji su se našli okruženi morem droida. Mačevi su im ostali i dalje upaljeni i postavljeni u defenzivni položaj. Onaj droid, koji je istupio, čvrsto je primio blaster, podigao ga i:
- Nitko ne smije preživjeti – začuje se njegov metalni glas.
Trenutak tišine koji se postavio između te njegove rečenice i trenutka pucanja prekinuo je zvuk paljenja stotina svjetlosnih mačeva. Trenutak nepažnje, koji su droidi previdjeli okružujući sigurnu lovinu, iskoristili su drugi Jediji. U nekoliko su sekundi formirali obruč oko naizgled neprebrojivih droida. Tih je Jedija bilo stotine, zaista stotine. Nadirali su i iz najtajnijih prolaza i iz hodnika, kojim su došli i droidi. Svjetlost njihovih mačeva je obasjala i najsjenovitije kutke golemog hodnika. Običnom bi promatraču ovaj prizor bio zapanjujuć, u središtu elipse svjetlili su šareni svjetlosni mačevi, idući prema van je dolazila siva, bezlična, boja droida a potom, oko njih, novi obruč šarenila svjetlosnih mačeva. Da prekine novonastalu tišinu, iz grupe Jedija izađe Har-Yon Jettrel.
- Rekao sam da stavljanje droida u Hram nije dobra ideja. -
Čim je to izgovorio, malo spusti glavu ali držeći pogled na droide. Duboko i vidno udahne te se zatrči. Njegov postupak poprate i ostali. Kad su im kolege skrenule pozornost, okruženi su Jediji ponovo nasrnuli prema njima. Ravnomjerno se rasporedivši, dvije su grupe Jedija napredovale jedna prema drugoj koseći sve pred sobom. Prvi je nastradao onaj koji je i prvi zapucao te započeo ovu bitku. Jedna mu je žena Jedi mačem odsjekla glavu, koja se zarolala među gomilom otpadnog metala koji se sve više stvarao po podu.
Pokazujući iznimnu snagu i odlučnost, Har-Yon je svojim plavim mačem nepokolebljivo napredovao uništavajući pred sobom sve što je od metala. Droidi su sada već pucali nasumce. Čim se Har-Yon zagrijao za bitku, droidi su prestali pucati. Njihove su se ruke beživotno spustile a blasteri popadali na komade metala razasute posvuda. Crvene su se oči ugasile a glava objesila. Isključeni su. Nov uzdah izađe iz njegovih pluća dok su ostali samo iznenađeno promatrali mrtve komade droida kako se njišu jedva stojeći.
Mara, Ben i Anakin su pregledavali hangar u potrazi za znakovima skrivenih neprijatelja. Njihovu usredotočenost prekine zvuk gašenja svih sustava. U hangaru su se pogasila svijetla i svi su svijetleći uređaji izgubili svjetlost. Nestalo je električne energije.
- Koji... – počne Ben.
- Izgubili smo napajanje – potvrdi Mara.
- I ne samo to – nastavi Anakin koji je opazio neku sjenovitu figuru kako je izašla iz sobe sa superkompjuterima.
Čim je trojka utrčala u sobu, u kojoj su bili do maloprije, ugledali su samo jedan svijetleći displej. Onaj skroz lijevo. Mara je polako i oprezno došla do njega, čitajući ono što piše. Prije nego li se i on ugasio, uspjela je zapamtiti.
- Uništena mreža... – reče sama sebi potiho.
- Što? – začuđeno će Ben.
- Nije samo nestanak energije. Izgubili smo cijelu sekciju sa superkompjuterima. Sve je onesposobljeno. –
- Ali kako? Tko bi to mogao? – ponovo će Ben.
- Izdajica. Cijelo nam je vrijeme bio tu, pred nosom – rekao je Anakin gledajući u Maru.
Mara se je odmah pribrala nakon ovog šoka, te se pokušala sjetiti tko bi to mogao biti.
- On! -
Na to se Anakin i Ben pretvore u uho.
- Onaj u smeđe-sivom plaštu, bijelom oklopu. On je jedini to mogao učiniti. -
- Znaš ga? – upita Ben.
- Ne... Ne, ali moramo upozoriti Jedije da je tu negdje. Brzo, moramo vratiti električnu energiju da zatvorimo sve ulaze... – reče pogledavši u Bena, - Anakine, ti odi javiti masteru Jettrelu da je izdajica u Hramu. Opiši ga, on ga možda poznaje. –
- Odmah – odgovori joj Anakin i potrči prema stepenicama, koje su vodile u gornji dio Hrama.
Ovo su bili trenutci koji su zaista važni. Izdajica je već pokazao što može, i trebalo ga je uhvatiti u Hramu, prije nego li pobjegne. Ako to uspije, Jediji će još neko vrijeme tapkati u mraku a to bi išlo na korist samo njihovim pravim neprijateljima.
Next - Luke vs. Spiden, part 1, no fight
"I haven't committed a crime. What I did was fail to comply with the law."