sri, 30. prosinca '15 u 22:38
[Na početku oprostite mali off topic, ali ovo mi je prvi post nakon desetljeća izbivanja.
To ne znači da ću opet kao prije sudjelovati na forumu (uz dvoje male djece, dva posla, akademski rad i sve ostale pozive bi to bilo pomalo shs-ovski – ovo pišem s plačućom bebom u krilu
), ali definitivno bih volio biti više in touch s vama. Baš mi zagrijalo oko srca kad ugledah staru gardu na ovom threadu. Epyon, Gandalf, Orion, darksider, Skullo, Imperial admiral... Hello there!
Bilo bi predobro neki reunion organizirat.]
Dakle, dojmovi... Kad sam čuo da je Abrams preuzeo režiju, bio sam razočaran. Lost sam pratio kao niti jednu drugu seriju, ali nikad ne bih htio taj tip atmosfere za SW. Moju zabrinutost je najviše uzrokovao Star Trek kojeg je JJ imho baš iznakazio. Sva sreća, ovo se nije ponovilo sa SW-om. Bio je tu i Kasdan, te se JJ, čini se, postavio poniznije, dosta konzultirao rad prethodnika (poput Ralphovih neupotrebljenih koncepata za OT), vidljivo nastojao ne poremetiti SW univerzum. Istina, JJ-ov signature ipak izbija: netko je spomenuo kadriranje – yup, nedostaje većih i sporijih kadrova za odahnuti od akcije, te je i Reyin Force-back prelostovski nabrijan – više bih volio nešto poput Lukeove vizije na Dagobahu (no s druge strane je postigao efekt da publika bolje suosjeća s Reyinom šokiranošću). Ali generalno, JJ je bio vrlo oprezan, čak i konzervativan – otud možda repetitivnost i sličnost s ANH-om. Međutim, SW filmovi su uvijek na određeni način bili varijacije na temu, i radije biram sličnost s postojećim filmovima nego ispadanja iz SW atmosfere. Znam, nekima je taj SW feeling izostao – dojmovi su zeznuta i subjektivna stvar. Ali, ja sam se baš osjećao kao doma, počevši s bijegom Finna i Poea – to mi je bio totalni gušt. Dobra stara bježanja iz Imperijalnih brodova.
Sve u svemu, film na vrlo adekvatan način predaje štafetu novoj generaciji. Hanov umor mi je posve u skladu s narativnim tijekom. Osim što je star obviously, čovjeku je pomalo dosta svega otkad mu je sin zabrijao u darkersku megalomaniju i otkad se razišao s Leiom i vratio krijumčarenju – on je stari vuk koji ne odiše mladenačkim entuzijazmom nego dugim životnim iskustvom punim ožiljaka. Kada govori Finnu i Rey o Sili i Jedijima, taj kontrast je postignut do vrhunca. Han uvjereno, ali umorno govori o njemu poznatim stvarima, a ovo dvoje mladih upija to revno sa širom otvorenim nadobudnim očima. Na njima stvar ostaje. To mi je baš bila Ben-Luke scena. Prije nego kažem koju riječ o novim likovima – minuta šutnje za Hana... Ne, ozbiljno, najbolnija scena – sljedećih 5 minuta nisam mogao pratiti film, ono, potiskivao sam nagon da jednostavno odem i isplačem se. Kak sad, nema više Hana? Na izlazu iz kina, prvo što sam rekao je bilo „đubre“ i progutao knedlu u grlu sa suzama u očima.
Moram priznati, narativno je realnije da Han bude ubijen, ali se slažem s time da su reakcija i hommage trebali biti izraženiji. Bilo bi dobro da se dâ bar još koji trenutak da taj gubitak Leia i ostali prožive malo dublje u 8. epizodi. Btw, Leia je kao lik uvjerljivo ostarjela i veselim se vidjeti više od nje. Isto tako, odnos nje i Hana je (bio
) realno prikazan, u skladu s njihovim karakterima.
Rey – pun pogodak. Svježa junakinja za novu trilogiju. Da, dobrica je, i odlično su je razradili kao takvu. Neka bude glavna, zašto ne? Zašto bismo morali imati Vadera II.? Uostalom, ja sam i u OT Lukea doživljavao kao glavnog protagonista. Ok, možda sam okorjeli lightsider...
U svakom slučaju, lik je kvalitetno osmišljen, simpatičan, gluma za poželjeti. Što se tiče njezinog brzog kopčanja Sile – što ako je već bila trenirana (cf. padawanska odjeća koju nosi kao curica u viziji)? Još k tome ako je Lukeova kćer i ako ju je on trenirao i pokušao prenijeti sve što je znao od najmlađih dana, nije baš tako shs-ovski (Mazina izjava „light has been there to guide you“ je isto za razmotriti). U Jedi Mind Tricku na James Bondu
me oduševilo to što je pokušavala sve dok nije uspjela. Ima inicijativnost i upornost. BTW Ime Rey... Da nije JJ možda surfao po našim
threadovima i profilima
likova EA simma?
Usput, generalno mi se čini kao da su se i snaga svjetle i snage tamne strane intenzivirale (koliko god da je Kylo, izgleda, bijedan mačevalac, pokazao je neke nikad viđene sposobnosti sa Silom...). Kao da je to intenziviranje (buđenje) sile uvod u konačni obračun, armagedon tih dviju sila u kojoj će svijetla pobijediti. SW kao saga postepenog oslobađanja svemira od tamne strane ima nekog smisla – prequel je tragedija Anakina (neupsjeli pokušaj), OT privremeni trijumf Lukea (poluuspjeli pokušaj), sequel je jump-start svjetle strane s nadarenom Rey koja je junakinja u konačnom porazu svih nosioca tamne strane (sjetite se Maz kako ih sve sumira, i gotovo da naviješta opću mobilizaciju [„all of us“] za konačno uništenje tamne strane). Je li to konačno uspostavljanje ravnoteže u Sili (prema netaoističkom tumačenju)? Tada bi tu trebalo rješiti i zagonetku proročanstva o Izabranom (jer prema TCW-u je to očito bio Anakin)... Ovo su glasna razmišljanja, ali vidjet ćemo.
Finn – također simpatičan lik. Cijela ideja odbjeglog prvoredaša (i to običnog stormtroopera) je dobrodošlo osvježenje. Nismo prije imali takve likove. Možda i jest zamjena za Hana sa svojim humorom, koji na trenutke možda i jest pretjeran (I'm in charge – nasmijao sam se od srca, ali malo je pretipično holivudska fora), no nikako nije njegova kopija. Lik je prilično originalan, s puno potencijala. Btw, borba sa Stormtrooperom – prva liga. Ok, s Renom malo teže opravdati, ali opet, Chewie ga je pošteno razvalio.
Poe – možda jest prenabrijan, ali jednostavno te ponese kada u jednom dahu razvali mete u zraku i na tlu, i to gledaš iz Finnove perspektive – moćna scena, zaboraviš na primjedbe.
Sviđa mi se njihovo prijateljstvo i sama činjenica da konačno jedan pilot ima veću ulogu i zapravo započinje film. Također dobrodošlo osvježenje.
Maz – izgleda da je ovo Yoda nove generacije. Nije Jedi, doduše, ali je stoljećima stara i poznavateljica Sile, te ona koja uvodi Rey u taj svijet. I vizija se događa kod nje kao kod Yode na Dagobahu. Možda je uvođenje Maz malo cliché potez, ali lik mi je simpatičan. I dobra fora mi je bila neusklađenost lika s Hanovim opisom (nakon njegovog upozorenja sam očekivao totalno neantropomorfno biće s milijun krakova
). Dobra igrica s različitim pogledima na karakter (Han očito ima probleme sa sobom, a ne s njom, koja mu je, izgleda, dobro ukazivala na njegove probleme
).
Ren – novi tip negativca. Ne, nije mi isti kao Anakin. Ne, nije mi ni malo simpatičan – a to valjda i jest cilj s negativcima. Neće biti Vader II. – negativac kojeg svi vole (kak bi moj buraz rekao), i to je dobro. Nestabilni, nekontrolirani, neiskusan, pa i nevješt power freak – sad mi i njegov nestabilni lightsaber s 'ispušnim' ventilima za napuknuti kristal ima više smisla. Također mi se sviđa kako je prikazano neprijateljstvo između njega i Huxa. Sve u svemu, dobrodošla inovacija u strukturi tamne strane.
Hux – razbio stereotipiju šutljivih sabranih generala. Prgav i bahat. Onaj njegov hitlerovski govor mi je bio pomalo neočekivan, ali u skladu s intenziviranjem žestine za konačni sukob (ako idemo ka tome), s jednom dozom hitnosti. Zanimljiv mi je i njegov direktan odnos sa Snokeom. Kao lik također dobrodošla inovacija.
Phasma – ne bih puno komentirao. Mislim da ćemo je tek vidjeti – sve se bojim kakvu osvetu će smislit Finnu.
Snoke – mogao bi bit Plagueis.
Što se tiče Lukea, već sam se bojao da se neće ni pojaviti u filmu.
Bilo ga je malo, ali scena koja je bila – bila je moćna. Meni osobno ima smisla da mu kćer donosi lightsaber i poziva natrag u borbu (da, navijam za to da je njegova kćer, što mogu, Skywalker sam
). Prema viziji mi se čini da je on 'namjestio' R2-a za buđenje (gle, i to je u skladu s naslovom
) kada se određene stvari dogode.
Imamo li previše plot rupa? Možda. Možda se previše oslanjao na Reyin Force-back da ih popuni. Na kraju krajeva, film nije svemoćan medij – teško je sve reći u dva sata. I ANH je u mnogočemu tek pobacao sjeme, a poslije razvio plotove, koncepte i dao pozadinu. Iako, priznajem, više je stajao kao standalone film. TFA je baš uvod u novu trilogiju. Na kraju, sada kada sam napisao sve ovo, posložilo mi se u glavi da je film zapravo vrlo solidna kombinacija staroga i novoga – to odiše kroz cijeli film. Ima nekih promašaja, ali generalno izvrstan film. Po meni, dostojna tranzicija i prvenac Star Warsa nove generacije. 8.5/10. Gledah s burazima kojima je nakon drugog gledanja još bolji nego prvi put. Supruzi i bratovoj zaručnici najbolji od svih SW filmova – doduše, obje su sagu prvi put kompletno i svjesno pogledale tek ove godine.
I da, što se tiče soundtracka, basically se slažem s Orionovom analizom. Ali što ga više slušam, sve mi je bolji i sve više paše za film. Rey's Theme/The Scavanger unosi baš prikladnu svježinu u skladu s likom. Uf, ovo ispade recenzija. Stajem.
Nadam se da ćemo se bar malo češće viđati ovdje.
MTFBWY