sri, 25. veljače '04 u 02:00
Ma, nije vezano uz Akademiju, nego uz moje fizičko, pa i psihičko stanje. Naime išao sam na liječnički pregled za vojsku. Trebao sam doći naspavan, kako piše u pozivu, ali...
Ja sam zaspo u pol jedan i probudio se u 5. 4 i pol sata... Nije loše...
Nadalje, pao je snijeg BAŠ TAJ DAN (tko živi u ZG, zna), pa bus nije vozio i morao sam zato 3 kilomtera pješke po nijegu u 5 sati ujutro s 4 i pol sata sna i bez IKAKVOG DORUČKA (jel nisam smio jest). I onda dođem tamo u bolnicu, i izvade mi pol litre krvi nakon svega. Skoro da nisam roknuo u nesvijest. I onda psihotest. Žena ti kaže stop, dok nisi došo ni do pol zadatka. Psihotest gotov. I dobijemo doručak. VAJDA kobasice koje na sebi imaju etiketu gdje im piše skupa cijena - 0,00 kn! VAJDA su za jest. No, ionako nema veze, jel su bile tolko zamotane da ih nisi mogo otvorit, kao i sir. I onda smo izvadili ključeve i pokušavali otvarat, ali izbodene su nam ruke bile pa smo odustali. Jeli smo sam kruh. A pazite ovo, dobili smo čokoladicu pod imenom - Seka i Braco, i na kraju sokić od 0.33 l! Kakav luksuz! I onda svi drugi pregledi. Navlačenje po bolnici - pronađi ovo, pronađi ono, dok nisam završio sa svim u 11:30. I žena kaže čekaj tu do 10 do 12 pa će bit objavljeni rezultati i moći ćeš doma. I čekam ja do 12, ništa. Do pol jedan, ništa. Do jedan, ništa. Do pol dva, ništa. I onda se sjete u 2 sata reć rezultate. I fala bogu gotov sam bio. Ali žena mi kaže da moram u ponedjeljak ić opet vadit krv. Nakon svega, oni mene šalju na ponovno pikanje. Ma...
Eto, toliko. Tak da sam došo doma skršen do jaja (doslovno kad me žena primila za muda na pregledu).