uto, 11. travnja '06 u 21:33
Evo nešto o našoj mitologiji ako vas zanima pa pročitajte:
Vrlo je malo zapisa o hrvatskoj mitologiji, ( jedan od najpopularnijih su priče Ivane Brlić Mažuranić ), no ipak s koljena na koljeno prenose se prekrasne priče.
Prošlog ljeta, jedan starac iz Otočca, ispričao nam je nešto što malo hrvatskih građana zna. Ispričao nam je priču o hrvatskim bogovima, priču prekrivenu velom vremena i tihih riječi baka i djedova … Prema hrvatskoj legendi, vidljivi i nevidljivi svijetdijeli se na tri dijela: podzemno carstvo zlih bogova, zemaljski svijet smrtnih ljudi i carstvo dobrih bogova. Sva tri carstva povezuje Drvo života, to drvo je jasen.
U njegovoj krošnji cijedi se medna rosa koju piju dobri bogovi i junaci. Zato je medovina drevno hrvatsko piće koje se nekad pilo na gozbama. To drvo, ( priča se da i dan danas raste na Velebitu ), drži cijeli svijet. Korijenje mu dopire do Temnave, duboko pod zemljom, dvorca zlog Crnoboga. Ognjeni zmaj, podanik Crnoboga, neprestano glođe korijenje Drveta.
Sjedište dobrih hrvatskih bogova naziva se Svitogora okružen svitogorskim gajevima u kojima se nalazi Dom Junaka, dvor u kojem žive hrvatski junaci koje dvore junačke vile. Čelnik dobrih hrvatskih bogova je Svarog ( Svarun, Vid i Svevid ).
On je tvorac svijeta. On živi u Vidin gradu. Svarog je stvorio i prve ljude, prvu ženu stvorio je iz drveta lipe te joj dao ime Miljenka. Svarog ima ženu Boženu ( zovu je još i Višnja, žena Višnjeg boga ). Ona je zaštitnica braka i vjernika. Njihovi potomci su Svarožići. Najstariji Svarožić je Porin ( po njemu je poznati hrvatski skladatelj Vatroslav Lisinski nazvao svoju operu ), on je bog koji vlada zemljom, zrakom i oblacima. Nekoć su Hrvati slavili njegov dan ( Perun dan ), u četvrtak. Kada Porin sijevne očima onda na nebu munje bljeskaju. Legenda kaže da je prvo što je Porin poklonio Hrvatima bilo svjetlo i vatra. Kao i Svarog, Porin često uzima ljudsko obličje te zalazi među ljude. Porin je i bog obrane, pravde, ratarstva, …
Na hrvatskom nebu ima još dobrih bogova i jedan od njih je Vid Svarožić, najmlađi Svarogov sin. On je uvijek mlad te ljudima donosi sunčano svjetlo. Žena mu je prelijepa Zora, božica osvita, sloge, mira i rada.
Danas, posebno u Lici i Gorskom kotaru, postoje ljudi koji koriste obrede zaziva tih bogova, koriste točno određene obrede. Ove ljude često nazivaju vidarima.
U nekim hrvatskim krajevima još je uvijek običaj dragim gostima ponuditi kruh i sol. Interesantno je da su to bili simboli prinošenja žrtve Svarogu. Nuđenje kruha i soli je način zakletve, stavljanja gosta pod Svarogovu zaštitu te obećanje da se gostu ništa neće dogoditi dok je u posjeti.
Prije nego su Hrvati prihvatili krąćanstvo, stovali su vlastita bozanstva i imali vlastite običaje kao i svi drugi evropski narodi. Tokom povijesti hrvatska mitologija nikad nije bila obrađivana i bili su poznati samo sadrzaji iz usmene predaje. Posto su Hrvati ubrzo nakon dolaska na Jadran poprimili krsćanstvo, nije niti bilo mnogo izvora o toj tematici prije seobe. Unatoč tome tokom proslog stoljeća naslo se nekoliko povjesničara i znanstvenika koji su uspjeli dio te proslosti sakupiti i zapisati, posebno su se tu istakli dr. Nikola Sučić davne 1943.g. i proslog desetljeća Vanja Spirin. Dosta vremena se hrvatska mitologija promatrala u kontekstu staroslavenske i nije se uzimalo u obzir da je ona iako vrlo slična staroslavenskoj, u nekim stvarima dosta različita i zasigurno se mora odvojeno promatrati.
Prema najstarijim predajama, stari Hrvati su sebe nazivali Sunčevim narodom, odnosno Sunčevim ratnicima. U početku nije bilo ničega, postojao je Pramrak, more i tamno nebo, jedina postojeća stvar je bila Prajaje u kojem je počivao Svarog, bozanski tvorac. Pod utjecajem zivotnih sila, jaje se raspuklo i stvorilo svijetlost. Pokrenula se sila koja je stvorila svijet, od Svarogove sjene rodio se Crnobog, bog zla i patnje. Oni su oboje bili sile bez oblika, pa su stvorili svoje dvojnike, Svarogov dvojnik bio je Volos, a Crnoboga Črt. Svarog je pomoću zlatnog praha sa dna mora stvarao sav zivot i svijet, stvorio je sunce i mjesec. U moru nastaąe Vodan, bog mora. S nebeskih je visina pala donja ljuska Prajajeta i razbila se u tisuće komada, od tih komada nastali su razni divovi i patuljci, svi magična bića. Od gornje ljuske Prajajeta nastalo je Drvo svijeta, jasen koji je odvojio nebo od zemlje, u njegovoj kroąnji nalazi se Nav, stan bogova. Nav se sastoji od Svitogorske gore i Doma junaka. Svitogor je grad bogova, Svarogov dvor se uzdize do sedmog neba, najvisih nebesa u Navu. Iz Svitogora vode dva vrata, jutarnja vrata čuvana od Ogara i večernja vrata koja otvaraju mrak, čuva ih Zagar, obojica su bozanski divovi s psećom glavom. Dom junaka je najveća i najsjajnija dvorana u Svitogoru, u sredini je prijestolje Svarogovo, sa strane su Perun, bog groma i Svantevid, bog sunca, te ostala bozanstva, gosti su ratni junaci koji su za vrijeme zivota pridonijeli svom narodu i njihove djeve, te vile bojovnice. Na suprotnom kraju Drveta svijeta nalazilo se carstvo Crnoboga, Trtar koji je stalno u mraku. U čeličnim dvorima zive mu pomoćnici Morana i Bijes, te njihov opaki sin Bjesomor, bozanstvo mučke smrti i mahnitog bijesa. Morana je boginja smrti i zime, a ponekad iz prelijepe djevojke mijenja oblik u ruznu staricu Baba Jagu. Pomoćnici Crnoboga, oblici koje uz uzima Črt su Ognjeni zmaj i Demonski jahač, crna spodoba koja jase konjsku sjenu praćena lovačkim psom i odlazi u lov na duse prokletih i zlih ljudi.
U davno vrijeme zemljom su vladali divovi Ognjan, Svitogor i Leđan. Svitogorovi divovi bili su u dobrom odnosu s bogovima, dok su im ostali bili zavidni. Kad je Leđan na prijevaru ubio Svitogora, od njegovog tjela je nastala planina koju je Svarog odnio u nebo, te je nazvao Svitogorska gora. Leđan je postao vladar i ponasao se vrlo okrutno pa su ga mnogi divovi napustili i usli u savez sa bogovima i porazili Leđana te ga otjerali na sjever. Svarog je imao zenu, divku Koledu iz čije ljubavi su nastali Perun, bog groma i oluje, Svantevid, bog sunca i lukavi Tatomir koji je bio bog mjeseca. Četvrti Svarogov sin nastao je kada je Svarog zadovoljan uzdahnuo gledajući zemlju, nastao je Stribor, bog vjetra. Svarog je stvorio prvog muskarca tako sto je udahnuo ljudski duh starom stasitom hrastu, a zenu iz krosnjate lipe. Ratno saveznistvo divova i bogova nije dugo trajalo, divovi su se uzoholili i pobunili protiv bogova. Borba s divovima trajala je dugo. Perunu su se u borbi pridruzili Svantevid, Gerovit, Tatomir i ostali. Bojana je bila boginja pobjede, a Gerovit bog rata i razaranja, utjelovljenje smrti i sile, jurio je na crnom pastuhu, bio je opasan sa sedam mačeva, i okruzen jatom zlokobnih vrana. Posto je mnogo ljudi koji su se borili na strani bogova pogibalo, Svarog je poslao lukavog Tatomira, koji je nagovorio vođu vojske divova Kornata da vode bitku u moru. Kornat je pristao na to, ali nije uvidio varku; u moru nije bilo lako doći do kamenja, njihovog oruzja, pa su bogovi dotukli divove koji su padali i od njihovih tjela nastala su brda. Na taj način nastali su otoci Kornati, od tjela Kornatove divovske vojske. Također su divovi Snjeznik, Klek, Orjen i Troglav imena danasnjih hrvatskih planina; Orjen je planina koja se nalazi sa danasnje crnogorske strane nase granice, iznad Boke kotorske u kojoj su kroz povijest uvijek zivjeli mnogobrojni Hrvati. Pomogao im je i bog Vodan, bog morskih dubina, njegovo oruzje s kojim je tukao divove je trozub. Volos, utjelovljenje Svarogovo imao je oruzje mač Jarost. Poznati su dobri divovi Veli Joze i Regoč koji su se borili na strani bogova. Prvi je bio tema pripovjetke koju je obradio Vladimir Nazor, a o drugom je pisala Ivana Brlić Mazuranić.
Između Svantevida i Črta vladalo je veliko suparnistvo, Črt je zudio za njegovom druzbenicom Zorom, bozicom danjeg svijetla. Črt je uz pomoć Morane oteo Zoru. Svantevid ju je spasio iz kraljevstva tame, u bitci koja je trajala pola dana Svantevid je ubio Črta. Nakon Črtove smrti zemljom je zavladalo Zlatno doba. Bile su poznate gozbe i svečanosti od strane boga vina Rujimira, i pod blagotvornim utjecajem ®iboga i ®ive, bogova zivota, Svarogovih pomoćnika u stvaranju svijeta. Svantevidov sin bio je Radogost, bog hrabrosti, a kćeri Vesna, bozica proljeća, Kaja, boginja umrlih i Lada, boginja ljubavi, ljepote i plodnosti. Perunovi sinovi bili su Radoslav, Vladimir, Viseslav, Zdeslav, Tomislav, Drzislav i Miroslav, većinu tih imena imali su kasnije i hrvatski kraljevi. Volos je imao tri sina, Sirina boga ovaca, Kostrinu boga koza i Tura boga goveda. Bjesomor, knez tame i Ljutica, vladarica muke te Morana, ubili su vukodlaka i zmaja koji su se počeli veseliti u carstvu tame te istjerali sjenu nastalu od zelenog sunca, toj sjeni nitko nije mogao nauditi, čak niti sam Crnobog. Od tada su se snage Crnoboga jačale kroz Temnavu i cijeli Trtar. Kako se njegova moć skupljala, Crnobog se probudio i Pratame i naredio svim nemanima da sakupe Črtove ostatke, uz pomoć Morane ponovno je stvorio Črta da umjesto njega vlada Trtarom. Crnobog je stvarao vojsku nemani, zmajeva, vukodlaka, zlih duąa i ostalih stvorova, sklopio savez sa narodom Starih koji su zivjeli uz Sunčev narod, i plemena poluljudi koji su zivjeli uz granice kraljevstva. Ljudi, a ni bogovi nisu sumnjali da se sprema veliko zlo, stoga su bili nespremni kad je vojska tame napala i počela harati zemljom. Bogovi Nava i njihovi ątićenici, Sunčevi ratnici krenuse u boj koji se odvijao dugo vremena. Vodan i njegov sin Korab borili su se protiv morskih nemani, na obali su vojsku predvodili dobri divovi Regoč i Veli Joze, Perun i Strijelka borili su se protiv Leđana i divova zime, Stribor, Tatomir i Volos u ravnicama, a Radogost i Gerovit u sumama i planinama. Ginulo je mnogo ljudi i magičnih bića, također i mnogo nemani iz vojske Crnoboga. Najveće gubitke trpili su Gerovitovi ratnici koji su se borili protiv vojske Starih, ali uz pomoć Hajda, krilatih glasnika sudbine uspjeli su poraziti neprijatelja. Poąto su stanovnici Nava uspjeli natjerati u bijeg vojsku Crnoboga, vidjeli su da je zemlja poharana i opustosena ratom, stoga je Svarog znajući da se zlo ne moze u potpunosti iskorijeniti i da bi se daljnjom bitkom jos vise unistila zemlja i poginulo ljudi, odlučio da se Svantevid bori sam sa Črtom - Ognjenim zmajem, i pobjednik će vladati zemljom. Črt je zadovoljan prihvatio borbu protiv svog najljućeg neprijatelja i tako je započeo boj za sudbinu zemlje. Svantevid je uz pomoć svog konja, Krilasa uspio savladati Ognjenog zmaja i odsjeći mu glavu. Sile tame, vidjevąi da su porazene, vratile su se u mračne dubine, a bogovi Nava i Sunčevi ratnici slavili su Svantevidovu pobijedu. Time se okončala velika bitka između dobra i zla, svijetla i tame, i Sunčevi ratnici - Hrvati vratili su se svojem zivotu i poslovima u miru.
Popis bozanstava i vaznijih pojmova:
Bjesomor - knez Trtara, tamne strane, sin Morane i Črta
Bojana - boginja pobjede, opasana mačem i lovorovim vijencem
Crnobog - vladar podzemlja, vrhovni bog zla nastao od Svarogove sjene pri stvaranju svijeta
Črt - materijalizirani oblik Crnoboga, moze mijenjati oblik
Demonski jahač - oblik kojeg uzima Črt kada odlazi u lov na duąe mrtvih koje lutaju svijetom
Dom junaka - najveća i najsvečanija dvorana u Svitogoru u koji su dolazili poginuli ratni junaci i ostali zasluzni Hrvati
Drvo snage - sveta lipa od koje je nastala prva zena
Drvo svijeta - njime je prikazano ustrojstvo svijeta, korijeni sezu do carstva Crnoboga, a u krosnji se nalazi Nav, svijet bogova, predstavlja ga jasen.
Drvo istine - sveti hrast od kojeg je nastao prvi muskarac
Gerovit - bog rata i ratnih razaranja, okrutan je dok u miru postaje kovač oruzja, opasan je sa sedam mačeva i u pratnji vrana, u danasnjem Gorskom kotaru mjesto Gerovo je dobilo ime po njemu
Hajdi - krilati vilinski glasnici sudbine, u danasnjem Gorskom kotaru nalazi se pećina Hajdova hiza, iznad sela Grbajel
Krilas - konj pratilac Svantevida
Lada - bozica ljepote i ljubavi
Leđan - vladar zlih divova koji donose zimu i led
Morana - boginja smrti, zime i ljubavne nesreće, moze mjenjati oblik
Nav - stan bogova u krosnji Drveta svijeta
Ogar - bozanski div sa psolikom glavom, čuvar jutarnjih vrata
Ognjeni zmaj - oblik koji uzima Črt
Perun - bog groma i oluje
Pratama - postojanje prije nastanka svijeta, more i tamno nebo
Radogost - bog gostoprimstva
Rujimir - bog vina i svečanosti
Stari - prastanovnici područja koje su naselili Hrvati, najvjerojatnije se misli na Kelte
Stribor - bog vjetra, nastao od Svarogovog daha
Sunčevi ratnici - naziv za Hrvate, koji su najvise obozavali boga Svantevida kao najmoćnijeg i njihovog spasitelja
Svantevid - bog sunca, najmoćniji od svih ratnika, oruzje mu je magični ognjeni mač
Svarog - vrhovni bog, tvorac neba i zemlje
Svitogor - najveći div, saveznik Svaroga, od njegova tijela nastala Svitogorska gora
Tatomir - bog mjeseca, ističe se lukavstvom, u pratnji vukova i lisica
Temnava - otok smrti na kojem se nalaze čelični dvori Črta
Trtar - podzemni svijet u kojem vlada Crnobog
Vesna - boginja proljeća
Vile bojovnice - stanovnice gorskih potoka, predvodile su ratnike u bitkama
Vodan - bog voda, nastao od Svarogova odraza u Pramoru, oruzje mu je trozub
Volos - Svarogov dvojnik, bog prirode i rogatih zivotinja, u danasnjem Hrvatskom primorju nalazi se mjesto Volosko koje je po njemu dobilo naziv
Zagar - psoglavi bozanski div, čuvar večernjih vrata
Zora - bozica donositeljica jutarnjeg svijetla
Hrvatska mitska bića
Božja vučica
Mitsko biće poznato u kajkavskom kraju. Kad vučica skine svoju vučinu postane lijepom djevojkom. Sakrije li joj mladić kožuh uda se za njega, napusti ga nađe li svoju vučinu. Prepozna li je on u stadu vučjeg pastira, opet mu se vrati.
Bura
Bura je djevojka koja se, kad netko opsuje vjetar, muči i i ranjava po krovovima i drveću. Zato se ona osveti psovaču."Vrag se ženi!" kaže se i danas za jaku buru. Neki autori povlače paralelu između naziva za olujni vjetar na hrvatskom priobalju -bura i staroiranskog božanstva olujna nevremena- Burija.
Čovičac, Človečec
Zlo bradato biće, visi po granama naglavce poput šišmiša, može izazvati tuču i poplavu..
Danje
Sablast koja "goni čovjeka kad hodi obnoć".
Dida, Predak
Nakon smrti bdije nad domom, povezuje se sa kultom kućnih duhova.
Djaval
Sa ženom Nepravdom je imao sedam kćeri, a treća je bila Nevera, koja je kmetima trude ništila, dovodeći ih u napast.
D i v o v i
Div je golema rasta, a obično plitka uma.U narodnim pjesmama se spominje i Divkinja. Div ima svojstva zlih duhova kakvi su Divlji Čovjek, Divljan ili Div Glad.
Div Glad hoda okolo kad se bliži sud svijeta.
Div Leđan vladar ledenog carstva. (više pod Legen)
Div Dragonja ili Orač
Istarska priča kazuje kako je zaorao brazdu od Ćićarije do mora. Brazdom je potekla voda, a njene obale su ozelenjele. Voda je tekla polako pa ju je nazvao Mirnom.
Divlji čovjek ili Zvicer
Prema narodnim pričama strašno je velik. On ima samo jedno oko navrh čela, lako korakne s jedne na drugu planinu, stoji u špiljama, ljude tu dočeka i proguta. Zvicerom su nekad Breljani nazivali okretnog čovjeka. Danas tu riječ koriste samo stari Breljani.
Hajdi
Divi, ljudeskare koje su se od vrha do vrha brijega dobacivale batom: "Ala brat, podaj bat!" Oholost im je Bogu dodijala, pa pošalje vjetar koji odnese bat u more i ono ga proguta.
Irudica
Žena zla duha.Za vrijeme nevere i grmljavine, ona hoda po zraku i oblacima.
Izvanšćine
Skupan naziv za noćna bića na otoku Pelješcu. "Najškropija ti je noć od Poklada: ona je nečista, blusna. Dan je za živih, a noć za blusih..." U Istri su ih nazivali Zmamorija.
Legen grad i div Leđan
Legen je drevni čudesni grad po hrvatskoj narodnoj pjesmi i predaji. Također postoji legenda o divu Leđanu, vladaru ledenog carstva. U vrijeme ledenog doba boginja zime Morana bila je u službi divovskog silnika Leđana. Tada je MOrna zaledila sve živo na zemlji, sve ljude i životinje uključivši i divovske prethistorijske mamute.
Kečizube
Malena šumska bića, velikih zubiju, očima strijelnu putnika, na stazi on pada, a one "keše zube, raspomame čeljusti" i kidaju se od smijeha.
Krivomjeri
Nevidljiva bića od kojih se vide samo plamečci njihovih svjetiljaka po poljima te čuju lanci koje za sobom vuku. U narodnim pričama spominju se još Mernek i Inđeler.
Macić
Pojavljuje se u liku djeteta u klobučiću. On hoda po gorama i oko mora. Vjerovalo se da se Macić rađa iz jajeta crne kokoši koje čovjek stavi pod lijevi pazuh te stane uz more pod stijenu. U primorju je Macić u moru, pomaže ili odmaže loviti ribu.Kad umre njegov gospodar, otvarajući mu grob, nađu zmiju pod pločom.
Macmolić
Patuljak dlakavih ruku poput mačke, dugih nokata, vuče dug lanac.
Malik
Mići poput djeteta od 5-6 godina. Živi u starim jamama u kojima ima lijepe mramorne sobe. Ima crvenu kapicu. "Malik teče po putiće va črjenen klobučiću." Tintilin, Tintilinić je duša nekrštena djeteta koja noću obilazi kuće, sav je u crnom osim crvene kapice.(TINTO je kućni duh).
Manjinjorgo
Zovu ga još i Đava poludani, Poprdan, Smetinjak, Posmetinjak. Javlja se u obliku magarca bez ušiju.
Mogut Zli
Nastaje od žene koja nosi dijete 7 godina, "uteče ono s krštenja i onda mu narastu kreljuti kao zmaja". Jak mu je rep, "dohaja u oblaku". Mogut je jak vjetar.
Mora,Morina,Mura,Mora Vragoduha
Vjerovanje sa Mljeta. To je djevojka zle krvi. Mora ima tri noge, bez dlaka je, "koja s vragom ima posla".
Morski čovjek
Vjerovalo se da je jednog dana krajem siječnja 1716.god. blizu Dubrovnika izronila ljudska neman s golemom glavim. 3 dana je šetala obalom i jezivo urlala. Nakon tjedan dana pojavili su se na nebu ognjeni znaci, a osjetilo se i više potresa duž Dalmacije.
Morske djevice (diklice)
Hrvatska i slovenska priča naziva tako morska čudovišta: do pola tijela krasne djevojke, a od pola tijela ribe razdvojna repa.
Morski konj
Pučka predaja priča o morskim konjima koji na čelu imaju po jedan dragi kamen. Zapali li netko smeće na morskoj obali i skrije se u duplju u panju, vidjet će nakon nekoliko dana, kako iz mora izlaze konji morski te idu u goru na pašu. Na zgarištu će oni ostaviti svoje dragulje. Zaskoči li ih onaj koji bijaše skriven, konji će srnuti u more i zaboraviti dragulje. "Prileti li taj na paljevinu" naći će svih trista dragulja.
Mrak,Orko,Urok
Zao duh, stane li čovjek na njegovu stopu ili sjedne li na Orka dugo ide krivim puem. Uroka može netko donijeti kući na ramenu kao duha.
Nemri
Uličkoj pučkoj predaji to su mitski ljudi koji nisu umirali ni od starosti ni od bolesti. Sagradili su grad Belaj i tamo ubijali svoje starce. "Neki mrtvi se ne mogu u grobu raspasti- ni drvo su ni čovjek".
Obrštarica
Glavna vještica "koja je jela srca dječja". Smrd je bila najniža vještica.
Ovasar
Pojavljuje se u obliku čovjeka, ali je velik kao hrast, nalazi se uz vodu u mlinovima i po pustim mjestima.
Paklenjak
Povezuje ga se sa mitskim "Paklenjakom" (Pokola), koji je u trojstvu s Perunom i Potrimbom bio vrhovnim božanstvima. (Vjerovanje iz dubina praslavenske mitologije u staro trojstvo: Peruna gromovnika, Potrimbe boga žetve i Pokola zloduha podzemlja). Živio je u udubini "svetog duba", imao je žarovito lice i rasplamtane vlasi. Pred njim su stajale tri lubanje: čovječja, konjska i bikova.
Pasoglavac, Pesoglavac
Na čelu ima oko veliko kao tanjur, a lice mu je poput pasjeg, jede ljude. Stari narodi vjerovali su u pasolgavca- stražara na vratima pakla.
Patuljak, Patuljica, Magaš, Manjak, Mališ, Maljenica, Kepec, Zaprtek, Sprtak, Izmetak, Starmali, Paticvrk, Izvržek, Zvržek
"Prvi rod bijahu mali ljudi, da ih je 12 moglo mlatiti pod lepuhovim listom. Jednoć sveti Petar prigovori to Gopodinu, pa on stvori gorostase, no sveti Petar mu prigovori na njihovu nespretnost, pa Bog stvori treći rod ljudi lijepih i spretnih, ali: "za jnih bu i jaj i pomagaj!" U pričama spominjani su patuljci kako vade ugljen, i dokle oni obilažahu jamu, ne bi bilo nesreće u rudniku.
Podzemljar
Mitsko biće, čovjek koji živi pod zemljom, nagrađuje osobe koje su dobre prema životinjama.
Pokrik, Nadlistak
Polubiće je taj mandragorin korijen, korijen je to čovjeku podoban, a biljka bunovina nikne samo pod vješalima, kad je obješenik nedužan. Do tog polučovječnog korijena moguće je doći samo čaranjem, uz vražju pomoć, u ponoć ispod vješala. Dirne li ga netko u krivo vrijeme, korijen krikne tako da bi od groze osoba umrla.
Pozoj, Pozojnica, Zmaj Gledotvorni, Kačak
Mitska neman, leži u dubokom ponoru, obično je to presahlo jezero. Može se usporediti s Mogutom.
Sudbenice, Suđenice, Sudnice, Sojenice, Sujenice, Rojenice
Prema vjerovanju 3 ili 7 vila suđenica dolaze prilikom rođenja djeteta i dosuđuju mu sudbinu.
Šarkanj
Od starog soma ili od zmije postane šarkanj. Leti kao debela zmija, dug mu je rep. Ide u oblak, to mu je konj, riga vatru. Šarkanj se spusti iz oblaka i postane čovjek. Stvara jak vjetar. Sveti Ilija jaše na šarkanju. U nekim legndama, na Šarkanju jaši Gromovnik. Zanimljivo je vjerovanje na Dalekom istoku prema kojem se šaran može pretvoriti u krilatog zmaja.
Švaržić
Vražje stvorenje od kojeg čuvaju vile Uškarice "što na Učkoj živu" i maliki, glasa se kao janjac, runjav je i na glavi ima roščić. Povezuje se sa Svarogom (najviše božanstvo svjetlosti u naših drevnih predaka) i njegovim sinom Svarožićem.
Tokmakbaba
Baba koja ima svoj tokmak, malj ili bat, kojim kažnjava ljude. 4 takve babe hodaju svijetom. Sve četiri s četiri strane svijeta putuju prema sredini neprestano lupajući tokmacima.
Torčica, Turčica, Utorčica
Kad bi žene na kolovratu ostavile u utorak vrpcu došla bi Utorčica navečer presti.
Ušušur
Zeleni vilenjak, zeleni čovjek, obrasto mahovinom, koji je privezan lancem na dnu riječnog vira.
Uzma
vrsta zlih duhova, u nekim pričama je i vještica.
Vadica
Malena prikaza, klobučić mu na glavi, noge crvene do koljena, u bijelo je obučen.
Vada
Oličuje zimu, glad, bolest, kolje i mori po svijetu
Vedi
Stvorenja slična ljudima, vrlo visoki, dlakavog tijela. Živjeli su u plemenima, u svojim gradovima skrivenim u šumama. Jednim bi dahom stvorili oluju. Svaka je kuća imala svoga Veda zaštitnika, kojemu se obitelj molila kad bi im zaprijetila opasnost. Sredinom prošlog stoljeća postaju nevidljivi po danu, povlače se u šumu i postaju šumski vedi.
Veter
"Četiri su muška ognja kurili i to su bili četiri vetri." Kad vještice dijete zavedu u planinu ono moli vjetre da mu pomognu. U pričama vjetar se javlja sam ili ima 12 slugu. "Sestrice Vjetrenice" bile su obdarene i dobrim i zlim svojstvima, a bile su to Burja, Mjatel i Vjuga.
Vihurendina
"Na Nakovani povidau i vihurendinaman: to su ništo kako još više od višticah."
Virej
U hrvatskim mitovima spominje se mitski svijet vječnog prolječa. Ovdje kraljuju zmijoliki Veles i i njegova ženoriba Ir(ica) ili Vodanojka (dugokosa sirena predivnoga glasa). Virej je zelena, vlažna livada po kojoj šeću duše umrlih. Iz ovog svijeta dolazi Zeleni Juraj (prema narodnom vjerovanju posinak Velesa i Irudice)
Vještica
Žena zlih očiju, zla srca, a dušu ima đavolsku. Ima ugovor s vragom koji je uči i pomaže joj. Sjedi na "liski i bristu, na vrbi i jasenu" jer na drveće vrazi ne smiju. U Pulji, Slatinama kod Trogira, na Kleku, Medvedu, Okiću, na Bilu, Kozjem brdu, Trojeglavu ili na Aršanju one plešu i jedu dječja srca, a piju iz zlatnih kupa.Prije nego vještica umre, netko joj povuče nožne palce, pa tome ona cartvo ostavlja
Vodan, Vodenjak, Astermant, Vodeni čovjek, Vodboj
Mitski čovjek težak kao žrvanj, vrlo visok, boji se bijelog luka, može sviralom izazvati kišu, da krene mlin. Pojavom kršćanstva degradiran je od veličanstvenog boga voda (rijeka, jezera, mora, zdenaca) u zlog demona koji od jeseni do Jurjeva živi u vodi, a ljeti seli u šumu. Pjesme u narodu pjevaju o njemu kao zelenom starcu, obraslom u mahovinu, umjesto ruku ima grane. Prema nekim autorima on je ustvari hipokamp (spoj ribe i konja). Vodenjaka ima mnogo, a glavni vodenjački kralj živi u svom staklem dvorcu po vodom i tamo mu služe oni koji su odvučeni na dno. I zeleni vilenjak Ušušur (bosanska Posavina) spada u vodenjake. Ulogu Vodana pojavom kršćanstva preuzima sv. Nikola.
Vučji pastir
Mitsko biće oko kojeg se okupljaju svi vuci iz okolice. Vukovija je vijao poput vuka kako bi vukove namamio u hajkama, obično je bio siromašan, pa je i vučji pastir u krpama.
Vukodlak, Vukozlak, Ukodlak, Kozlak, Kudlak, Kudljak
Nakon smrti zlog čovjeka u njegov grob uđe vrag, odere mu kožu, pokupi krv i salije u mijeh. U mijeh mu utjera i dušu. Vukodlak se rađa u mijehu, 40 dana treba da bi od čovjeka nastao vukodlak. Naši drevni preci su vjerovali da se duše zlih ljudi nakon smrti sele u životinje dok pročišćene ne odu na nebo. Neum je brdo na kojem vukodlaci imaju svoj okup. Nigdje drugdje ne mogu se sastati dva i dva vukodlaka, a na tom brdu mogu 12 i to svaki petak navečer. Obraniti se od vukodlaka može samo glogovim ili drenovim kolcem. Vukodlak se ne može probosti "bez tri popa", koja prati crkvenjak, tri puta ga traže u grobu, a treći put dođe on "čujuć zvona", tri ga puta varaju dok se ne sagne i ne probodu ga u zatiljak. U starih naroda zloduh tmine imao je vuka, koji je ponekad izlazio iz pakla, pa kad bi htio proždrijeti Sunce i Mjesec, oni bi se zamračivali, te za pomrčinu u njih bijaše naziv: Vukodlaci.
Zakleta vojska
Skamenjeni vojnici kralja Matijaša. Njegova će se zakleta vojska probuditi na kraju svijeta, pa će to biti najveća bojna kad se živi s mrtvima potuku.
Zmaj
Unašoj tradiciji zmajeviti ljudi imaju pozitivan karakter, štite zajednicu, imaju sposobnost preobražanja u druga bića. To su posebni, odabrani ljudi koji nakon dubokog sna u kojem im se otvaraju nove dimenzije, postaju svjesni svoje snage. Odabrani čovjek postaje zmajevit kada je na pomolu katastrofa za njegov narod, veliki ratovi. Oni tada stječu nadnaravnu snagu i postaju najbolji ratnici koji ulijevaju snagu i hrabrost u srca svojih vojske.
Zmaj "postane od posebne vrste zmije, koja brzo raste, i kad navrši devetu godinu, steče krila i noge". Glava mu je zmijska, može ih imati i 7. Zmaj je i veliki krilati konj. Žene sa zmajem mogu rađati djecu. On spava otvorenih očiju. Ubija ga biljka odoljen. Zmaj je i višeglava Aždaja, Pozoj, Plaz, Smuk, Už, Vilozmaj, Šarkanj, Krilata zmija, Zmij, Kača (u naših starih bilo je plemena koja su se klanjala zmijama). Zmaj se javlja u zmijskom, ljudskom obliku, ali i kao konj, vol ili neka druga životinja. Postoji legenda prema kojoj je nasuprot Grabčeve špilje u gradu Hvaru, Zmajeva pećina u kojoj je živio zmaj koji se hranio ljudima. Prema narodnoj priči zmajevi su legli južno od Stapine podno Tulovih greda. Tu su živjele i začarane vile.
U Hrvatskoj postoje mnoge priče o ŠARKANJU, zmaju na kojem jaši Gromovnik Perun. Ova priča je posebno zanimljiva jer povlači paralelu sa pričama o zmajolikom bogu Velesu i njegovim sukobima sa Perunom. Međimurci vjeruju da je ptica vodomar (koja se gnijezdi po međimirskim rijekama i močvarama) ustvari začarani zmaj. Uz tu pticu vezano je praznovjerje: narod se je bojao kupati poslije Sunčevog zalaska da ih vodomar ne odvuče u dubine. Izbjegavali su ribolov u podne jer izaziva halucinacije i oluje, a na ribičevoj udici ili u mreži može završiti vodenjak u liku bezrepog šarana. Vjerovalo se da od šarana može nastati krilati zmaj. Ovo vjerovanje je često na Dalekom istoku.
Ženoriba, Sirena, Pol žena pol riba
Morska nimfa, koja ima čaroban i zanosan glas. Postoje priče u narodu o ženoribi Ir(ici) ili Vodanojki, Velesovoj ženi koja s njime kraljuje u Vireju gdje vlada vječno proljeće.
Kill the mutant
Burn the heretic
Purge the unclean
Chrome, but this forum works even with Imperial browsers. Droids and Internet Explorer browser forbidden.
