pet, 23. lipnja '06 u 21:31
Ajde narode sad vi meni malo pomozite. Situacija je ovakva. Kao prvo
zbilja nisam zaljubljive prirode, čak me to malo i zabrinjava. Ali splet okolnosti je bio takav da sam do sada u pravilu "pušio", i bit ću tako bezobrazan i reći da možda i zbog toga jer sam bio previše dobar i popustljiv. Također spletom okolnosti, sreo sam prije par dana jednu žensku osobu sa kojom sam na naš drugi susret toliko otvorio dušu da me to zbilja iznenadilo (mogu u sat vremena ispričati 100 viceva, a teško mi je nekoj zgodnoj curi udjeliti kompliment da je zgodna). Ponavljam, nisam se zaljubio, jer ne bih rezao vene i sl. zbog nje, svijet mi nije odjednom ružičast itd...ali...
toliko se razumijemo E sad počinje problem. Kao prvo. zauzeta je, kao drugo, iako je i ona meni poprilično otvorila dušu i rekla neke stvari koje se ne govore na drugom susretu, ipak mi je dala do znanja da je zauzeta. Ja mislim da se oko nje zaista isplati potruditi, jer iako je i fizički lijepa, zrači unutarnjom ljepotom puno više (Tila, bog si, to si vjerovatno mislila). Problem je što mi je predirektno dala do znanja da je zauzeta, pa me strah da ne za****m, a s druge strane ako budem u pasivi ionako sam pušiona. Najljepše je od svega što nema munja, gromova, ush*ta, euforije, ljubavi prema cijelom svijetu...a osjećam da je to moja druga polovica... help...