čet, 14. srpnja '05 u 12:31
Evo u potrazi za tim dosao sam i do foruma na kojemu sam zamijetio jedan pametan komentar:
Čovjek je jednostavno isfrustriran načinom funkcioniranja ovog svijeta. Život je usran, možeš se s tim pomirit i potrudit da ti bude bolje ili se samosažalijevat do kraja života.
Pretpostaviti cu da si me htio uputiti na ovaj dio:
Puno ljudi se pokušava probiti kroz ovaj bizarni svijet verbalno "ubijajući" sve oko sebe. I, što je najzanimljivije, ti su ljudi gotovo uvijek "krivi" ljudi. Većinom govore gluposti i bolje bi im bilo da šute. A oni koji bi trebali govoriti nikada ništa ne pričaju. Znaju da nema svrhe bilo što reći.
Iako doduse sebe ne pronalazim ovdje, pronalazim tebe. Iskreno, izgubljen je svatko tko misli da nema svrhe bilo sto reci. Bilo to cijelom svijetu, svojim prijateljima, obitelji ili samom sebi u zrcalu. Djela ne rijeci? Domisljata izreka, ali danasnji svijet zahtijeva oboje. Zahtijevao je i onda. Doduse, vjerujem da je sada cesce da ako ne progovoris drugi ce ista djela pripisati sebi. Prilagodi se ili ne, na tebi je izbor.
Sebe smatras autsajderom? Evo ti citati iz toga teksta:
Svaki puta kad neki autsajder, neki "otpadnik", netko drugačiji, želi nešto reći biva redovito neshvaćen,a nerijetko i ismijan, omalovažavan. I to uvijek od strane onih koji "imaju pravo" govoriti.
Ako se za ovime povodis, onda mogu reci jedino da se bojis progovoriti. Uostalom, moja pitanja postavljena su iz znatizelje. Oduvijek su me zanimali ljudi koje nitko ne voli i nikoga ne voli, no, na moju zalost, uvijek bi ispalo da je to samo jedna od njihovih "spika".
Boje se da će ljudi vidjeti da su oni svoje odavno rekli.
Dapace, moje vrijeme tek dolazi. Kao i tvoje. Jedina razlika, ako se iz ovoga svega uopce ista moze zakljuciti, da se ti bojis da ljudi ne prihvate tvoje rijeci i time samim tebe.