čet, 26. svibnja '05 u 10:03
Nadam se da će vam se svidjeti Drakarnova oštrica...
I da, ne da mi se riječ shrug stalno riječ po riječ kosit, pa sam ostavio ovakvu kakva je.
Dvanaesto poglavlje - prvi i drugi dio
Prema onom što su vidjeli od njega, bilo je očito da Brayi grad poznaje kao svoj džep. Svaku usku uličicu, svaki pedalj i zid, sve mu je bilo poznato. Han je mislio da bi se i zavezanih očiju snašao. A on se tako ne bi snašao ni u svom vlastitom stanu. No ipak, šuljali su se potpuno bešumno i na svom putu nisu sreli nikoga. I imao je osjećaj da zaista idu prema
Falconu, a to mu je davalo sigurnost i strpljenje za ovako delikatno bježanje. A takve je sitnice Han mrzio. U njegovoj je prirodi da se odmah suoči sa svakom prijetnjom a ne da bježi. Činilo mu se da Lando i Chewie sve to prolaze kao da su na nekom poligonu i da je sve igra. No nije bilo tako.
Landu je bilo drago da ponovo, nakon puno godina, vidi svog prijatelja Hana i njegovog pratioca Chewbaccu, ali je znao da s njima, ili bar s Hanom, dolaze nevolje. Baš svaki od njihovih susreta završi bijegom ili nekakvom tragedijom. Ovoga ga puta barem nisu zamrznuli u karbonit, ni optužili za stvaranje nemira, kao na Nkklonu, ali je stradao njegov prijatelj, guverner Sodis. Svih ovih godina na Skaggisu, Lando je usko surađivao s njim i skupa su gradili svoje poslovno carstvo. Postali su nerazdvojni i onda se ovo moralo dogoditi. Bez obzira na tragične posljedice Hanova dolaska, Lando je pretpostavljao da se iza toga krije nešto veliko. Na kraju krajeva, možda je on bio taj koji je poslovao na najgorim mogućim mjestima. Kad se pojave njegovi spasioci, sve ode u krivo. I sada, kad su se šuljali kraj jednoga zida nevelike zgrade, crnog i hrapavog, odlučio je istresti Hanu sve svoje nabujale i nezadržive frustracije.
- Ovo ti je već treći put da me uništavaš. Nadam se da bar imalo kaješ zbog toga! -
Han je bio ispred Chewieja leđima naslonjen na zid dok je Brayi ispred njega pregledavao okolinu i prolaze na lijevo i desno.
- Hej, nisam ti ja kriv što se baviš krivim poslovima na krivom mjestu! -
- Na dobrom sam mjestu u pravo vrijeme, ali kad ti dođeš, sve ode do vraga... –
- Nemoj mene kriviti. Od kud sam mogao znati da si na ovom planetu... –
- Šššš, tišina – prekine ih ravenor i leđima se priljubi uza zid na svojoj desnoj strani. Iz prolaza na desno čuli su se metalni koraci i mehanički zvukovi okretanja droidskih glava. Bilo ih je puno.
- Kapetane, ni traga republikancima – začu se metalni, hladni glas.
- Vas trojica... vratite se natrag. Poručniče, poveditepetoricu na na njihov brod. Uništite ga! –
Droidi su se, kako se ravenoru činilo, okrenuli i krenuli od njih. Na trenutak su svi odahnuli i primili se za prsa olakšano dišući.
- To je bilo blizu! – odahne Lando brišući si kapljicu hladnoga znoja sa čela. Han ga na to čudno pogleda a potom se okrene prema zakrabuljenom ravenoru.
- Imate li brži put do broda? –
- Svakako... Idemo odmah – reče zakoraknuvši jedan korak naprijed. Pogledao je na desno, prema droidima koji su odlazili i nestajali u mraku gradskih uličica. Ne čekajući ni trena, odmah je pojurio na lijevo, u još jedan uski prolaz, prilično dugačak, na čijem kraju nije bilo zgrada. Doista, tridesetak metara kasnije, stigli su na rubni dio grada, uz koji je vodila malo šira, siva stazica, i to na lijevo i na desno. Od provalije ju je dijelila metar i pol visoka ograda načinjena od uskih cijevi. Stavši na taj prolaz, ekipu udari hladan i oštar povjetarac, koji im je puhao točno u lice, iz smjera u koji su krenuli.
Mrak je otežao njihove brze korake ali im istodobno pružao i zahvalnu zaštitu od pogleda. Kako nije bilo pokrajnih uličica, koje bi mogle skrivati opasnost, mogli su slobodno potrčati. Vodeći ih, na čelu kolone, Brayijev je plašt vijorio u ravnini gotovo okomito s ramenima i otkrivao je njegovu odjeću ispod, koja je bila više smeđe boje nego crne. Hlače su imale rebrasti uzorak a čizme su crne. U lijevoj je ruci imao štap, oružje koje je dobio od uništenog droida, prije nekoliko minuta u guvernerovu uredu. Han je bio iza njega, držao je blaster spušten u desnoj ruci, spreman na bilo kakvo iznenađenje. Chewie nije imao oružje, samostrel mu je ostao u brodu, iako ga je Han upozorio da ga uzme. Landov je blaster također bio čvrsto stegnut u desnoj šaci, spreman na sve.
Nekoliko su trenutaka brzo hodali ali su uskoro i potrčali, ne gubeći ni trena. Iako su droidi bili nezamislivo sporiji od njih, radi svojeg su samopouzdanja morali ubrzati. Njihov je trk ubrzo rezultirao uspjehom,
Falcon se počeo nazirati na obzoru. Polako je izlazio iz desnog zida jedne zgrade a kako su mu se približavali, činilo se da im bježi. No ostao je na mjestu. Zgrada, kroz koju su prošli u unutrašnjost grada po dolasku, nikad nije bila tako prijeteća. Zastali su i počeli osluškivati bilo kakav prijeteći zvuk. Nije bilo ničega. Brayi je aktivirao svoj štap i došao do njenog zida, desne strane ulaska u tunel. Na trenutak je zastao i primio štap obima rukama, dok su Han, Lando i Chewie ostali nešto iza, sigurno sklonjeni. Ispruživši desnu ruku, štapom je zamahnuo u unutrašnjost tunela. Nije dobio ni najmanju reakciju, što znači da je put siguran. Zakoraknuo je i licem se suočio sa potpuno praznim i pustim tunelom, u kojem je jedino tama obitavala. Uvjerivši se da je sigurno, mahne trojcu koji odmah potrči prema brodu, uz usputni brzi pogled prema tunelu. Han je prvi pojurio a za njim Lando i Chewie. Čim je i Lando bio ispred broda, Brayi je opazio bljesak u tami pa ga je to nagnalo da oglasi uzbunu:
- Nevolje! -
Zakorakne unazad i počne okretati svoj štap. Elektricitet proizvede impresivno zastrašujuće zvukove a potom se s rampe
Falcona vrate Han i Chewbacca te Lando iza njih. Chewie je imao svoj samostrel, koji je dohvatio sa sjedala u unutrašnjosti broda, i, došavši do ravenora, hrabro i odvažno ga uperi prema droidima.
Pojavili su se iznenada. Izranjajući iz mračnog tunela na mjesečinom obasjanu stazu prema brodu, počeli su pucati što brže i jače mogu. Bilo ih je mnogo, na prvi pogled, a zapravo šest. Jedan od njih, nešto masivniji s svijetlije obojenim prugama, očito poručnik, istupi naprijed i glasnije kaže:
- Uništite taj brod! -
Onda započne paljba. Od šestorice droida poleti naizgled nemogućih pedesetak zraka, koje su se većinom zaustavljale na ravenorovom štapu ili Falconovom trupu. Chewijev moćni samostrel također ispusti salvu zelenkastih okruglih torpeda koji se zaustave na poručniku ali ga svom silinom odbace unazad prema dvojici njegovih metalnih kolega. Odbačen snažnim i razarajućim udarcem, poručnik pokupi dvojicu i razbije ih u silovitom sudaru sa zidom, desetak metara iza. Preostalu trojicu srede Han i Lando, koji su se skrivali ispod podizača rampe, koju su pogađale crvene zrake blasterskih pušaka droida. Na početku su ih prvi pogotci pomalo onesposobljavali, ali slijedeći su im zapečatili sudbinu. Čim je i posljednji pao raskomadan, obojica su se uspravili i lijevim rukama obrisali znoj sa čela.
- To je bilo blizu – odahne Lando i spremi blaster u futrolu na desnom bedru.
Ravenor ugasi elektricitet na štapu i okrene se prema Hanu.
- Idite odmah. -
- Svakako... i hvala vam, – doista se iskreno zahvali Han i nadoda, - na svemu. –
Brayi mu samo na tren nakloni glavu a potom se okrene te zakorakne prema odlasku. Čim se Chewbacca pridružio Hanu, koji je već bio u utrobi broda, Lando je dotrčao do Brayija.
- Oprostite... – dotakne ga za rame i ravenor se okrene, još uvijek skrivenog lica, - Ako sretnete Jedi mastera, odvedite ga do mojega hangara. Ondje će naći prijevoz... -
- Svakako, gospodine Calrissian. To sam i namjeravao. Imam neki osjećaj da će mu uskoro trebati! –
Lando bez riječi kimne glavom u odobravanju a potom potrči u
Falcon, čiji su se motori palili te je po rampi, koja se tad uzdizala, u zadnji čas uletio unutra.
* * *
Na putu je sretao mnogo shruga, i njihov se broj sve više povećavao kako je napredovao. Postajalo je sve teže izbjegavati njihove balone ispunjene tamnom stranom Sile. Takva nakupina tih psa rata mogla je jedino značiti da je blizu Drakarnova uporišta. Guverner je očito znao što govori i tko je bio on.
Katarn je, da izbjegne svaku površinsku opasnost, do Drakarna išao po krovovima zgrada. Razmak među njima je bio veoma mali pa je bez problema preskakao uličice i neke druge uređaje koji su se na krovovima nalazili. Koristeći Silu, maskirao je svoj trag i shruzi ga zato nisu mogli otkriti. Istina, oni i nisu predstavljali veću opasnost za Jedi mastera, ali njihova brojnost je. Čak se ni on ne može mjeriti sa desetak sitno naoružanih neprijatelja.
Nije prošlo mnogo vremena i onda je ugledao, u daljini, osvijetljeni pilon iz čijeg su krova virile mnoge antene i uređaji. Imao je uske i visoke prozore kroz kojih se vidjela njegova narančasta unutrašnjost. Dno mu nije vidio, jer je imao još nešto puta za prijeći.
Škočivši s nešto višeg nebodera na kupolastu građevinu, pred sobom je ugledao veliku jamu, pravokutno udubljenje preko kojeg vodi uski mostić. U udubljenju je bilo na desetke ravenora koji su se motali oko svojih nevelikih štandova. Ovo je očito tržnica i Kyle je morao naći neki način da prijeđe preko mosta nezapažen. Nečujnost nije bila opcija, jer je na tržnici očito bio vršni sat pa je sve vrvjelo bukom. Polako se došuljao do mosta i čučnuo promatrajući sva ta bića ispod sebe. Neki su stajali sa jedne strane štandova i mahali rukama a drugi su pregledavali raznorazne uređaje koji su se na njima nalazili.
Promatrajući tu grupu ravenora, osjetio je nešto. Neko nadraživanje svojih osjetila, nešto mu je bilo strašno... neobično, gotovo je bilo ugodno stajati kraj njih i opijati se osjećajima. Poput nekog neodoljivog poriva, skoro pa se nije mogao maknuti od mjesta na kojem se našao. Nekoliko sekundi promatravši događaje duboko ispod, sine mu nešto čudno. Ravenori su osjećali Silu. To je moralo biti to. Objašnjenje njegove ugode nakon tamne strane oko shruga i drugih mjesta bez ikakvog traga Sile. Čuo je za takozvane Sutrane, korisnike Sile koji nisu ni Jediji ni Sithovi a ni Tamni Jediji. Oni su obično bili miroljubivi pa se mogao osloniti na njih. Zapravo, sada je tek opazio da je i Brayi Silom dozvao štap droida u svoje ruke. Čudio se kako se toga nije prije sjetio. Na trenutak se zamisli o tome a potom se opet vrati u sadašnjost.
Trebalo je proći mostić a da ga ne opaze. Ako koriste Silu, to će biti teško, ali se morao pouzdati u svoje umijeće skrivanja traga. Duboko udahnuvši ustane te munjevito pretrči preko. Jedan je ravenor nešto osjetio i pogledao gore. Prekasno. Odmah je spustio glavu i stresao u uvjerenju da je sve umislio.
S druge strane zgrade tržnice osjetio je hladan nalet vjetra, koji mu je mrsio kapuljaču. Ispod zgrade se pružalo malo proširenje trokutastog oblika sa dva metra širokom stazicom prema pilonu. Stazica je imala tamnije i svijetlije pruge a na rubu povišeni dio sa kojega su je obasjavale lampice. Shruga nije bilo nigdje u vidokrugu pa je jednostavno skočio. Iza njega se našao blago osvjetljeni ulaz u tržnicu ali su vrata s bijelim ukrašenim rubovima bila zatvorena. Nakon provjere lijevo i desno, krenuo je prema naprijed, prema pilonu, koji je zapravo bio jedan dosta široki toranj, okrugle konstrukcije s malenim proširenjem na vrhu. Dno je bilo crno ali je svjetlost iz unutrašnjosti tukla u njegove oči, iako je bio udaljen šezdesetak metara od njega. Pet metara iznad tog ulaza počinju duguljasti, tridesetak metara visoki i desetak centimetara široki prozori, iz kojih se također probijala blještava svjetlost. Jedva su se nazirali zidovi na suprotnoj strani, bili su narančasti sa bijelim šarama. Između stakla prozora su sive pregrade oblikovane u nekom krajnje neobičnom stilu vijuga i simbola. Staza se širila pred ulazom i opasavala toranj. Što mu se Kyle više približavao, to je više osjećao nemir i tamnu stranu.
Lako je došao do samoga ulaza. Štoviše, mislio je, prelako. Nekoliko koraka prije je stao i još se jednom osvrnuo oko sebe. Nigdje nikoga. Tako je, s još uvijek kapuljačom preko glave, odmah ušetao u toranj.
Pogled je bio fantastičan. Velika kružna prostorija s oko četiri-pet metara visokim stropom, bijelim uresima na narančastim zidovima i plavkastim kompjuterskim ekranima koji su svjetlili na zidu nasuprot ulazu. Između njih je bio i lift, čija su se srebrna vrata isticala u okružju. Između kompjutrera i bočnih zidova su stepenice, koje su vodile kružno pa nije vidio gdje. Ali, ono najvažnije je u sredini. Ispred jedne crne konzole vidio je biće bijele kože, ćelave glave i smeđe-sivi plašt. To je Visivious Drakarn. Sigurno. Lijevo i desno od njega su stajala dva shruga, okrenuta prema holo-slici koja je izlazila iz konzole. Kyle je prepoznao da se radi o Skaggisu i njegovim mjesecima, a onda je vidio i jedan brod, po svojoj prilici veliki, između mjeseca. Nije mu trebalo dosta da dokuči da se radi o brodu Tamnih Jedija koji se sprema za bitku s republičkom flotom i Jedijima.
Stavši na pet metara od izdajice Jedija, Kyle skine plašt i on padne uz njegove pete. Drakarn je odmah osjetio njegov dolazak, još po dolasku ispred tornja, pa se nije posve iznenadio.
- Nisam znao da će tebe poslati na ovaj zadatak, Kyle. Mora da te to povrijedilo... Sukobiti se sa starim prijateljem – reče pomalo ciničnim glasom, bez okretanja, iako to shruzi učine.
- Sad si mi neprijatelj, kao i Republici i Jedijima. -
- Da, znam to... – odgovori on hladno pa oklijevajući nastavi, - Došao si me ubiti? –
- Ne, – Kyle odlučno opovrgne, - Vijeće te želi živoga. –
- Znaš da je to nemoguće. Znao si to a svejedno si rekao ne – reče sad pomalo gnjevnijim glasom povisujući svoj ton sve do zadnje riječi.
- Možda, - odgovori blagim trzajem glave, - Sve ovisi o tebi. –
- Hahaha, - nasmije se podlo, - Nema šanse da živ stanem pred Vijeće! –
- To sam i mislio – završi Kyle i upali svoj mač. Zelena oštrica iskoči u trenutku dok je bila okrenuta na dolje, malo udaljenija od njegovog desnog boka.
- Ostavite nas, - reče Drakarn svojim shruzima na što se oni naklone i svaki krene prema stepenicama na svojoj strani, a tada se ponovo obrati Jedi masteru zlobnim i pokvarenim glasom.
Kyle osjeti naglo oslobađanje tamne energije, koja ga je gotovo zablokirala ali i upozorila na iznenadnu opasnost. Ukopao se na mjestu očekujući iznenadnu eksploziju njegovih novostečenih moći. Zarola mač i postavi si ga ispred lica.
Izdajica je polako i blago spustio glavu, suzio oči i napeo osjetila. Osjetio je Kyleovo ukopavanje ali još nije reagirao. Polako skupivši Silu u jednu nestabilnu masu, munjevito se okrenuo prema njemu preko lijeve strane, ispružio desnu ruku i oslobodio svu tu suzdržavanu energiju. Kyle je odmah ispružio lijevu ruku i pokušao blokirati udar, no bio je prejak. Obuhvaćen krakovima tamne energije, odletio je unazad, podigao se oko metar i sedamdeset u zrak te izletio iz tornja u daljinu. Osjećao je kako ga val nosi daleko, ali srećom nije bilo nikakve boli. Izletjevši tridesetak metara unazad, napokon se sudari s podom u snažnom udaru na leđa te ga inercija odskliže još metar i pol. Mač mu se ugasio u letu i u padu izletio iz ruke pola metra unazad. Zbog jačeg udara glavom u metal, nije se odmah ustao, već se oslonio na lijevi lakat i desnom rukom primio za potiljak. Pogled mu je bio usmjeren na noge a i uzdisao je zbog pribiranja snage. Okrenuo je pogled na desno i ugledao dršku mača kraj lampice umetnute u povišeni dio ruba staze. Polako ustajući, Silom ga je pozvao u ruku taman kad se Drakarn nalazio dvadesetak metara ispred njega. Stajao je na mjestu držeći dršku svoga mača u lijevoj ruci. Kyle mu se približi na petnaest metara i sada su oboje bili na svijetlu koje je dopiralo i iz ulaza i sa stropa jednog od katova tornja.
- Iskusio si moć tamne strane, Kyle. Sada ćeš osjetiti smrt! -
Kyle upali mač, na isti način kao i prije. Drakarn podigne lijevu ruku tako da mu je vrh drške mača bio u razini brade. U trenucima pomicanja ruke do tog položaja, iz drške njegova mača izletjela je žuta oštrica mača, blještavo zasljepljujuće i energično agresivne boje. Dok mu je bila blizu lica, ono je poprimilo potpuno drukčiji izraz, kao da je malo posivjelo i dobilo crne crte poput napuklina, što je Kylea prilično iznenadilo. U jednom mu se trenutku učinilo da su Drakarnove oči zabljesnule žutilom ali više nije bilo vremena. Kao svoj standardni ritual, Drakarn potom, držeći šaku na istom mjestu, nagne mač prema desnom ramenu a potom ispruži lijevu ruku na lijevu stranu tako da je oštrica oštro prešla preko područja ispred njegovih koljena. Koljena su se u jednom trenutku blago savila i odbacila njegovo tijelo dva metra u zrak, prema Kyleu, dok mu je mač malo zaostajao iza ali ga je, kako mu se približavao, postavljao ispred sebe.
Kyle je i očekivao ovakvu agresivnost, od svojih neprijatelja ju je jedino i dobivao. Vidjevši da će ga Drakarn preletjeti, postavio je svoj zeleni mač iznad sebe i blokirao oštri ubod iz zraka. Izdajica je sletio na metar od njega, u smjeru suprotnom od tornja, i oštro, ali prigušeno, i visoke frekvencije, urliknuo, zamahnuvši prema njegovom vratu. Njihove se oštrice sudare u zasljepljujućem izboju svjetlosti a lica se suočila, puna napora, gnjeva i ponajviše razočaranja.
"I haven't committed a crime. What I did was fail to comply with the law."
Chrome, but this forum works even with Imperial browsers. Droids and Internet Explorer browser forbidden.
