pet, 13. siječnja '06 u 23:03
.....Qui-Gone, imamo lošu vijest za tebe!''......
......''Radi li se o mom učeniku?''......
......''Da!''...
Qui-Gon sjedne, uzima jabuku sa stola te u dubokoj boli žali za svojim prvim učenikom kojega je sjena žudnje te neiscrpna želja za moći odvela u ponore tamne strane.
Qui-Gon drhtavim glasom progovara:....''Dali ste pronašli tijelo?''......
.......''Nažalost, jesmo.''....
Iako su mu svi članovi Jedi vijeća govorili da prestane misliti o padawanu kojeg je izgubio, Qui-Gon je bio posljednji koji je želio vidjeti svog štićenika kako pati. Odluka u njegovoj glavi bila je da ako pronađu tijelo onoga kojeg je nedavno izučavao, da će otići na daleko mjesto gdje ga barem duže vremena neće moriti patnje, misije, ljudi i prijatelji.
Našao se na raskrižju puta.....puta o kojem mu je njegov učitelj toliko puta govorio, gdje kiša lije kroz misli i osjećaje, želje i htijenja, gdje tijelo napušta na trenutke um, prelazi u bol i patnju.
Morao je nekom objasniti stanje u kojem se nalazi, pa je odteturao i u suzama progovarao priču svom najboljem prijatelju Plo Koonu. Ovaj ga je urazumio te mu govorio o još većoj boli kroz koju prolazi svaki Jedi. Ta bol su svakodnevni predmeti pokojnika, njegovi odrazi u zrcalima prošlosti, jer kad se voljeni izgube, i od njih ostane samo sjenka i prah, ostaju i sjećanja, uvijek dobra.......... u srcima.
....''Učitelju Qui-gon!''.....
....''Ovdje sam.''.....
....''Oprostite, ja sam novi učenik ovdje i rekli su mi da se javim vama, da će te me vi prihvatiti za novog Padawana.''...
....''Dijete, kako ti je ime?''......
....''Obi-Wan Kenobi''......
My darkness...my hatred...is unending......