ned, 24. travnja '05 u 10:39
Bilo kako bilo,knjiga je doživjela baš zbog svoje kontraverznosti fantastičan uspjeh, al ipak nije zabranjena od strane crkve...( ispravite me ak sam u krivu ) A poznato je da se oni mješaju u sve i svašta.. Znači li to da ni sami crkveni oci nisu više sigurni što je bilo a što nije...
Zamislite da se odlučite na sveti poziv, 50-tak godina radite tu službu da bi na kraju skužili da je sva vjera velika izmišljotina na kojoj crkva vuče novce iz ''izgubljenih'' vjernika...Sad za obiteljsku knjižicu, sad za ovo, sad za ono..Evo vam jedan moj esej ( ak se more to tak nazvati ) pa ga pročitajte i komentirajte..
BIBLIJU ŽIVJETI DANAS
Po stotinu puta načeta tema, ali definitivno nikad generalizirana i završena.. Zaista..Ali što o kršćanstvu i kakvu kritiku o životu oko nas mogu donijeti JA? Definitivno savjesno togovoreći, nikad u ovom mojem tek začetom zametku od života, nikad, pa čak ni na prvoj pričesti, nisam osjećao poput nekog vjernika…( vjerovatno se toga sjećate mutno kao i ja, ali nikad neću zaboraviti kako su me lickali i oblačili, savršeno češljem zatezali vlasi, strelovito i tobože brižno aranžirali onaj maleni buketić cvijeća umotan bijelom svilenkastom vrpcomoko vitke i besprijekorno lijepe svijeće )
Neznam ima li ikakvog smisla kritizirati vjerski ili ti ga crkveni odgoj mene kao individualne jedinke, ali po svjetonazoru drugih kolega, vidim da razlike gotovo i nema.. Moje relativno nezanimanje za ''gluposti'' oko svega toga, te nadu u bolju MOJU ''biblijsku'' sutrašnjost, pokušavao sam svaliti na mjesnog župnika… Zašto? Čemu kriviti tako čestitog i čistog čovjeka za moju oholost i nemar? Pa… DA… Zar stvarno ovo naše pluralističko društvo ne vidi da prisiljavanje mlade osobe, ljudske mušice, na prečesto posjećivanje hrama Božjega u nama budi ne osjećaj neugode i fizičkog umora – već lagani oblik bogohulnosti i razmišljanja ima li čega u svemu tome? Dakako, sličnu stvar doživio sam i ja… A sjećam se, bio sam nekad dobro dijete.. Ne velim da nisam sad, ali u vjerskom smislu, definitivno mogu to reći, bio sam prava mala bijela vrana među crnima. O, koliko li su me samo zezali kad sam još u petom razredu počeo čitati biblijske priče, a kasnije i samu bibliju ( ima jedna smiješna stvar u vezi toga.. Naime, biblija je bila srpsko-hrvatskog prijevoda, pa tako kad me gospo'n velečasni pitao neka nabrojim sva evanđelja, slučajno mi izleti evanđelje po – JOVANU!!). Bila su to vremena. Nije da me to smetalo, al stalno podbadanje kolega dovelo je do toga da prestanem sa tim ''idiotizmom'' i vratim se u ''stvaran'' život… Koliko je lošiji od prijašnjeg, to će pokazati vrijeme…
Ali, da previše ne filozofiram i ne debatiram o ničemu, vratimo se mi na početnu temu… Vjera, religija, biblija u modernoj 2005. godini???Neznam… Baš mi i ne ide zajedno..Nekako mislim da je moderno društvo, kao što sam već rekao, pluralističko i više-religijsko, progutalo svu čar malog djetešca kao simbola pravde i žrtve.. Danas čak i oni, ljudi koji bi trebali širiti božju riječ, danas bivaju nazivani ''popovima-lopovima'' i ismijavani i vrijeđani od strane običnih ljudi… Šteta, dakako, što se nitko ne zapita zašto je to tako.. Plaćanje mise, pogreba,obiteljskih knjižica … Zar se opet vraćamo u vrijeme kad se vjeru KUPOVALO?? Vjerojatno, al još je vjerojatnije da smo mi, ljudi, shvatili što se dešava… Moram Vam priznati, ja donedavno nisam imal ovakvo mišljenje, al preplavljene vijesti religijskim skandalima i ispadima ''vjernih'' svećenika potvrdile su da više ništa nije u redu… Evo, da ne ispadne da trabunjam, evo jedan od primjera:U Hrvatskome tisku ovih je dana izbio strahovit skandal u svezi Waldorfske škole u Zagrebu: prema raznim izvješćima neki roditelji žalili su se da im djecu tuku, da se djeca bude s traumama itd. No prema svemu sudeći, čini se da su neki roditelji uočili problem i pogrješan temelj Waldorfske škole te nije isključeno da ta sektaška "suvremena pedagogija" koristi i specijalne metode kakve su roditeljima, koji su shvatili o čemu je riječ, postale neprihvatljive.
Zvuči nevjerojatno za modernu sredinu? Da! Nije baš da govorim o čistoj kateti katoličanstva, al sve je to tu negdje u mojim očima… Donedavni primjer seksualnih orgija među svećenicima i pripravnicima ide u taj prilog… Definitivni razdor vjere, kataklizma nevjerništva, totalitarna apokalipsa… Ne mogu naći drugačija riječi kojima bi opisao trenutnu situaciju u svijetu… ''Al glovno da pop vozi finega auta '' – kak bi stari ljudi rekli… I ja sam se našao da pišem o temi: '' bibliju živjeti danas '' … Hehe… Definitivno..
Jedan od poznatijih pisaca, doktor Josip Sabol o vjeri u svijetu u današnjem vremenu govori nekako ovako: '' Riječi, slike, simboli, rituali i ideje iz svih vremena i kultura upotrebljavaju se bez razlikovanja u ovoj novoj panreligioznoj zajednici, kako se kome sviđa i kako kome odgovara. Već danas mnogi govore o prosvjećenju, o ponovnom rođenju, o mistici, o meditaciji, o duhovnom treningu kao izvoru nove energije za preživjeti, o jogi.. ''
Da. Zašto ovaj citat? Pa trebal sam još nekog pametnog poput mene ( ironija ) da dokaže da je sve to jedan veliki čušpajz kojeg nitko ne može da smiri.. Jednostavno, nekad davno, ljudi iz praiskona borili su se za svoju vjeru, iako ''ilegalno'' i davali bez ne-htjenja svoju krv za nju..Trebala su stoljeća da se sve vrati na staro, mnoge reforme, zatim kršćanska zajednica doživljava neki vrhunac u miru i svemu, a sada opet sve pada u vodu… I što učiniti? Kome se prikloniti? Gdje naći spas i spokoj u ovome rasulu od života???
Biti kršćanin u pluralističkom društvu znači imati hrabrost oduprijeti se krivim strujama društva, osuditi kršenje bilo kojeg prava čovjeka i bilo koju povredu dostojanstva čovjeka. Kršćanina u pluralističkom društvu ne zanimaju ankete, ponovna rođenja i ostala dugovno-mitska *****, a niti takozvano javno mnijenje nego jedino istina, Božja istina, Krist-Istina.