čet, 2. ožujka '06 u 20:34
Heh, evo dijela jedne tako je**no pateticne da nisam moga virovat da san je ja pisa sad kad san je iskopa s harda...
...
I dok prsti moji promrzli,
Preko hrapavog papira prolaze,
I dok pokreti ovi brzi
Svoj zadnji trag ne ostave.
I dok prazna ne ostane ova klupa,
A vjetar zavlada parkom,
I dok moja zadnja, grobna rupa
Ne bude posuta prahom.
I kad prestane dah da se magli
U tisućama kapljica,
Sjeti se samo da smo znali,
Sjeti se naših lica.
Sjeti se stihova mnogih,
Pod kišom što se trsi,
Što iz pogleda mojih, golih,
Samo ti pročitala si.
...
... ovdje bi inace trebalo stajati nesto strasno dosjetljivo i duovito, al ocito je da sam ja kriva osoba za to...
Master Triple izmjenio poruku 02.03.2006, 20:35