uto, 17. siječnja '06 u 22:59
Ljubav? Kako znati da to što osjećaš je ljubav? S 17 god bio sam siguran da znam šta je ljubav, ali danas s 22 godine sam zbunjen. Priznajem da sam mazohistički tip, koji pati za ljubavima iz bajke (patim dusu s Djoletom), ali zivot nije bajka, zivot moze biti dobar ili los ali nikad bajka, pa tako i ljubav nije savrsena, patim za tom savrsenom bezuvjetnoj ljubavi. Djevojaka sam do sada imao ni previse, a ni premalo, jer sam prilicno izbirljiv, ali ne mislim samo na izgled, prioritet mi nije sex, vec trazim ''ono nesto'', malenu iskru izmedju nas dvoje. Sada sam s nekom curom, upoznajemo se malo pomalo, ovaj me pocetak ubija, jer obadvoje se suzdrzavamo od romatike koja curi pomalo kao pjecani sat, ali ja sam vrlo nestrpljiva osoba. Znam da ne mogu odmah dobiti da cura spremna umrijeti za mene, i ja za nju, a na to ciljam. Jos nisam bio u vezi koja je dosla do tog stadija, jer uvijek pukene, neke greške se dese, interes opadne, stvori seljubavni trokut, i uvijek se ja povucem povijena repa i slomljenog srce. Sada se plasim svake nove veze, tj. plasim se ako se previse opustim i pocnem uzivati, da ce to puknuti i da ce bol biti nepodnošljiva. Velika sam dobričina (citaj papak), u svojim očima mi se činim da sve radim po pravilu i da volim kako se treba voljeti, ali brate nemam sreće...
E da i ovi od 15 i 16 godina bolje da ne filozofiraju o ljubavi jer nemate bas argumenata, a ni iskustava.
Usudi se maštati...