sri, 6. rujna '06 u 13:24
Nakon sto sir nije pomogao, Jacenu konacno dojadi skvikavi zvuk sentiša, potegne blaster, i raspuca jukebox sa dva brza pucnja. Luk@, koji je još uvijek sjedio pokraj jukeboxa, nije ni primjetio da je mašina eksplodirala i dimila se pokraj njega, nego je i dalje buljio negdje u svoj svijet.
"Prokleti sentiš..." kaže sa iziritiranim izrazom lica, spremi blaster u holster, posegne prema džepu kožne jakne, izvadi novčanik sa sitnicama, ustane i priđe šanku na kojem je Mejs stajao sa ljutitim izrazom lica i očima koje govore "zadavio bih te".
Izvadi datapad, ubaci komunikacijsku karticu unutra, pozove bankovni racun, odobri tranzakciju do 20k rep kredita ili ekvivalenta neke druge valute i podigne glavu da pogleda Mejsa. "Evo, ispuni praznine. Uzmi koliko jukebox košta, koliko košta jedna vruća čokolada i corellijanski sendvič sa mješanim mesom, i koliko bi ti trebalo da zakupiš Lignjiće opet. Bit ću za svojim stolom, kad završiš sa datapadom i narudžbom." I okrene se vratiti svom stolu, kad ga je Mejs primio za nadlakticu i povukao bliže da mu može tiho nešto reći.
"Ne pucaj po mojoj kantini više. Jasno?" kaže barmen hladnim pogledom.
Jacen je držao taj hladni pogled još koji trenutak, pa kratko rekao pokazujući na holsteriran blaster: "Ovo je samo mjera opreza."
"Opreza od čega? Mahnitih đukboksa ubojica koji ti isišu jaja kroz nos?"
Kratko se nasmješivši na posljednji komentar, Jacen odgovori: "Ne... Er... ne! Nego, u mojoj profesiji ne možeš biti nenaoružan."
"Nitko ne zna ni čime se baviš!"
"S razlogom." kaže Jacen sa smiješkom i ode do svog stola, ostavljajući Mejsa poslu.
"Mace!" dovikne Luk@ nakon koje minute. "Mislim da nešto ne valja sa jukeboxom..."
off topic: Bila moja teta, prije koju godinu. Dojmovi samo najbolji, al kaže da ima rulje ko blata, da je znalo biti pakleno vruće, al da je ful zakon grad. Preporuča Sagradu Familiju i Camp Nou. A ako voliš muzeje, ne možeš fulati s ijednim od onih. Njoj su najbolji bili Muzej Joana Mire i Muzej Pabla Picassa.
A od dresova, ja bih uzeo od Puyola ili Messija.
A collection of half-truths and hyperbole.