uto, 23. svibnja '06 u 01:09
Ahaa. E to je već druga stvar. Znaš šta me živcira? Manje inteligentniji i razboritiji ljudi. Ste ikad bili u situaciji, recimo, da vas neko nešt pita. Vi mu odgovorite. I onda vas za 10 min opet pita. Tad mu opet ponovite. I onda, sutra vas nazove, i pita istu stvar. Znam da takve osobe nisu krive, jer ne shvaćaju i nisu svjesni svog ponašanja, ali to me toliko iritira da.... Bi poludio. Recimo, neki dan, uđe u LOM (Land of Magic) lik, otprilike moje starosti. Kupio je deck i želi počet igrat Magic. Ja mu se ponudim da ga naučim kartat, tj. osnove same igre. Nakon što je, po negdje deseti put tepao manu u krivu stranu (lijevo), popi*dio sam. Ono, 100 puta sam ga ispravio, al on i dalje po svom. I to me uuuubbiiiiijaaaaa.
Znate zvuk curenja vode iz slavine? Ono shshshshshshshshs. To, ili recimo zvuk eksplozije bombe (dugotrajan). Sad vam ovak nemogu točno opisat taj zvuk, pokušat ću nač neku mp3-cu. Uglavnom, kad čujem "to" čini mi se kao da sam u beskrajnosti. Bez za****ncije. Ono, stojim u praznini i oko mene nigdje ničega. Alone in the dark. Na kraju (nakon par min.) me užasno počne bolit glava.
Ili recimo, kad nešt nemogu zamislit. Znam kolko glupo ovo zvuči, al jedino tak bi to mogao opisat. Npr. kad se silno trudim da zamislim kako netko, recimo, igra košarku, baca loptu i pogađa koš, NIKAKO da mi lopta u glavi prođe kroz koš. Uvijek se odbije, ili ispadne liku iz ruke prije neg ju baci. Al tako je sa svime. Npr. hoću zamislit da čovjek hoda unaprijed. I on će hodat unazad. Nemojte me krivo shvatit, nije da nemogu zamislit kak čovjek hoda, nisam retardiran, ali kada baš ŽELIM, kad se skoncentriram, onda.... Nema šanse.
I da, "bojim" se gubljenja. Bez obzira u čemu, bio to Magic, Warcraft, nogomet, il nešt deseto. Prvo, uvijek mislim da je ovaj drugi bolji od mene, iako znam da nije, te da ima veće šanse za pobjedu. I tad radije predam neg da zgubim. A s druge strane, svi mi govore da sam presamouvjeren. Ne znam, recimo danas me profka pitala kemiju, ja nisam taknuo knjigu sve do predzadnjeg sata (kemija je bila zadnja). Tad sam uzeo knjigu, naštrebo pojmove i dobio 4. To mi je stvarno vrlina, da imam nevjerojatnu smirenost i samopouzdanje. A s druge strane mi FALI samopouzdanja. U gore navedenoj situaciji. I koji psihić bi mi to mogo objasnit?!?
Onda, stalno zamišljam kako bi stvari izgledale u totalnoj negativi. Npr. vidim ženu kako šeta djete u kolicima, i odmah pomislim kak bi bilo da joj dijete ispadne. Ili kad mi se frendu djed vratio iz bolnice. Palo mi je na pamet da bi mogao upravo tada dobit infarkt. Ali zanimljivo, ovakva sranja mi padaju na pamet samo kad vidim potpunu idilu. Npr. na filmu žena dobi na lotu, uzme listić i izlijeće van. I meni pada na pamet vjetar, koji joj ga istrgne iz ruku i odnese. Naravno, ne padaju mi UVIJEK ovakva sranja na pamet, u 99% situacija ne, ali onaj 1% me nekak čudi....
Brijem da je to to. Znam, slučaj zreo za psihijatra.
Isti vrag mi se dogodi kad vidim, primjerice, na TVu kako netko stoji na neboderu.
Pa ih pokušavam maknuti, iako nisu tamo.
Chrome, but this forum works even with Imperial browsers. Droids and Internet Explorer browser forbidden.
