pon, 24. listopada '05 u 10:35
@Derexa: Ako čekaš da objave tako nešto u NG-u, načekat ćeš se.
Ako mi evoulciju argumentiraju sa konkretnim dokazima i detaljno objasne, a ne samo izrecitiraju mit da se to nekad nešto razvilo i mi nastali, onda ću vjerovati. Jer evolucija je toliko rupičasta, da boli glava. Inače, u prilog crtežima čovjeka i dinosaura, nađen je i ljudski trag u tragu dinosaura i opet, guess what, iste su starosti, ne znam koliko milijuna godina... Nebrojeno puta je nađeno takvih dokaza, ali evolucionisti to mudro prešućuju, a kamoli da bi dopustili da to ode u NG na sva zvona. Pa rađe znanstveniku koji je otkrio njihovu glupost plate i da bude mir.
A osim toga, može se samo vidjeti u biološkom razvoju čovjeka mnoštvo dokaza koji govore da je evolucija naprosto nemoguća. Evo samo npr. oko - savršeni sustav koji je daleko složeniji i od najsavršenije kamere na svijetu.
Kako je nastalo oko? Jer taj organ je morao, jednostavno biti gotov u jednom trenu. Inače ne bi funkcionirao kada bi falio i jedan najmanji dio oka. Takva složena struktura jednostavno nije mogla nastati evolucijom već zahtjeva inteligentni dizajn.
Oči su veoma složene - čudo koordiniranih dijelova koji rade savršeno i usklađeno, te nam omogućuju da vidimo ono što gledamo. Samo mrežnica sadrži oko 100 miliona stanica osjetljivih na svjetlost u dva tipa: štapiće i čunjiće. Štapići i čunjići su fotoreceptorne stanice u mrežnici, koje imaju svojstvo da selektivno absorbiraju dijelove vidljivog spektra i pretvore u električni impuls, koji putem optičkog živca završavaju u mozgu. Štapići služe za promatranje pod nejasnim svjetlosnim uvjetima, dok tri vrste čunjića služe za jasniju svjetlost i omogućuju promatranje u boji. Dio svakog štapića i čunjića, usmjeren prema zadnjem djelu oka, sadrži više od 1000 diskova sa pigmentom osjetljivim na svjetlost. Kada svjetlost dospije do pigmenata, ona potiče snažnu biokemijsku reakciju koja dovodi do promjene naelektriziranja membrane štapića i čunjića. Naelektriziranje se prenosi na nervne stanice i konačno dolazi do mozga.
Podjednako složeni sistem pokreće biokemijsku reakciju kod štapića da bi se ponovo pripremili za primanje više svjetla. Vidimo vrlo oštro u našem centru za vid, područje - fovee. Ovo područje, oko pola milimetra u presjeku, ima nekih 30000 štapića i čunjića. Sa prednje strane većeg dijela retine, iza područja fovee, nalazi se kompleks od više vrsta nervnih stanica koji započinju obradu informacija od štapića do čunjića. Živčane stanice nose vizualnu informaciju u pozadinu oka kroz 1.2 miliona vlakana optičkog živca, sve do mozga.
Milioni štapića, čunjića živčanih stanica treba da budu adekvatno povezani da bi dale koherentnu sliku u mozgu. Osim složenih fizičkih i biokemijskih promjena u štapićima, čunjićima i živčanim stanicama retine, naše oči posjeduju nekoliko drugih nezavisnih sistema. Zjenica ili pupila kroz koju prolazi svjetlost, može da se skuplja i širi u zavisnosti od količine svjetla, i kao odgovor na rastojanje. To izaziva smanjenje odstupanja kod sfernih leća i povećava dubinu vizualnog polja. Da bi evoluirao funkcionalni sistem za kontrolu iznosa svjetla koje ulazi u oko, barem tri komponente moraju istodobno postojati:
1. sistem analize u mozgu za kontrolu veličine zjenice zasnovan na količini primljenog svjetla
2. živčane stanice koje povezuju mozak sa šarenicom (obojeni dio naših očiju)
3. mišićne stanice koje izazivaju promjene u veličini zjenice. Svaki dio mora biti prisutan i spojen na odgovarajući način
Na primjer, spajanje nekih živčanih stanica namijenjenih za širenje zjenice, sa mišićima koji trebaju da skupljaju zjenicu, bilo bi, naravno, kontrproduktivno. Očigledno da je sistem ljudskog oka daleko složeniji, sa više živčanih stanica u tandemu za svaki spoj između mozga i oka. Tu postoji još jedan primjer. Koji dovodi u međusoban odnos oba oka, tako da rade zajedno. Pa sistem brzog automatskog fokusa koji mijenja oblik leće. Promjer leće - 10 mm polumjer zakrivljenosti u mirovanju - 10 mm polumjer zakrivljenosti u akomodaciji - 6 mm index loma - 1,42 dioptrijska jakost u mirovanju - 19 dptr dioptrijska jakost u akomodaciji - 33 dptr
Zanimljivo je to kako različiti dijelovi mozga primaju milione bitova informacija od očiju, analiziraju različite komponente odvojeno u isto vrijeme i pretvaraju ih u integriranu sliku. Komponente koje su, uključene, između ostalih, jesu osvijetljenost, boja, kretanje, oblik i dubina. Tako da savršeno vidimo prostor u tri dimenzije. Obrada promatranja izuzetno je komplicirana i nevjerojatno brza. Tokom vizualne obrade mozak također integrira informaciju od oba oka. Zadnji dio mozga sadrži mnoge nizove stanica u pravilnom rasporedu, gdje svaki od njih predstavlja oko. Neki teoretičari iz ovog područja komentiraju da "jednostavni vizualni zadaci, ako što su uočavanje boja i prepoznavanje lica poznatih osoba, zahtijevaju detaljne proračune i mnoštvo živčanih veza koje ne možemo niti da zamislimo".
Zanimljivo je i to da se cijeli sistem vizualne analize i sinteze obavlja bez ijedne greške, a da mi toga skoro nismo ni svjesni. Gledanje je samo početak. Prepoznavanje i razumijevanje onoga što vidimo je također proces nevjerojatne složenosti. Što je po evoluciji prije nastalo - oko ili mozak? Heh, pa odgvor je vrlo jednostavan. Istosobno su nastali kao i sve drugo. Jer oko je samo jedan primjer, a vidite koliko se na njemu može vidjeti složenost i neovisnost elemenata da bi sve skupa moglo funkcionirati.
Jednostavno, kad malo bolje proučite evoluciju, skužite da ima više protudokaza nego dokaza i da je evolucija puno veći mit od Boga.