ned, 1. veljače '09 u 16:43
a ostatak "pučanstva" dragi moj, nema irudovog pojma o povijesti jer im to nije zanimanje i vole se busati o prsa nekom nepostojećom veličinom ili narodnošću.tak da ono, nije pljuvanje po svome, već je iznošenje najosnovnijih činjenica u koje nažalost samo povjesničari i arheolozi imaju uvid i dovoljno znanje za njihovo razumijevanje. treba razumjeti i poštovati da za razliku od ostalih povjesničara koji su na nedovoljnim podatcima temeljili i pisali svoje basne, Budak se ponio kao profesionalac i nepristrani povjesničar te nije želio ulaziti u veličanje nečega o čemu se ništa ne zna.
nema potrebe da se ulazi u mesića, tomsona i kojekakve druge gluparije koje svi ostali vole povući kada se nađu bez dovoljno argumenata. na vama je izbor želite li i hoćete li vjerovati u izmišljotine koje su pisane za potrebu različitih režima i koje svoje nastajanje duguju povijesnoj situaciji. ne, nije glupost već činjenica. korijeni ovakvog shvaćanja naše povijesti leže u ranom novom vijeku kada je započelo stvaranje nacija u njihovom današnjem obliku. isto tako tada je po prvi put zatrebalo nešto što će Hrvate odijeliti od Mađara i Austrijanaca i staviti ih na ravnopravno tlo s ostalim narodima. isto tako, "povijest po potrebi" se pisala za narodnog preporoda, pa za stvaranja prve države SHS, zatim za potrebu NDH, nakon toga za zblizavanje svih Slavena u ex-Yu te naposljetku u Tuđmanovoj Rvackoj.
treba shvatiti da je sve ovo prije spomenuto plod stvaranja određene priče ali uz nedovoljne i neprovjerene informacije i fakte. i to treba prije svega razotkriti (iako moram reći da je osuđivanje takvog načina znanstvenog djelovanja također opcija). naravno, problem je i u našem milom narodu i pučanstvu koje se ne voli uhvatiti u koštac s problemom i draže mu je ljujati se na nekim upitnim veličinama. to je određeni kompleks od kojega današnji stanovnici RH pate, ali i od kojeg su stanovnici ovih prostora uvijek patili, želja za priznanjem i veličinom.
da se razumijemo, niti ja niti budak niti bilo koji drugi povjesničar ne pljujemo po povijesti ovih prostora. ako imate poteškoća razumijavanja satire (koja je budimo realni oduvijek bila jedno od prvih oružja demokracije i iskazivanja mišljenja/nezadovoljstva postojećim) i cinizma, to uistinu nije moj problem.također, ovo nije ulaženje u politiku neku, niti poziv na političku raspravu kao takvu o ovima i onima. jednostavno mi je želja, a vjeruj mi nisam jedini povjesničar koji nastoji natjerati vrazju naciju da se probudi iz kojekakvih "tisućljetnih" snova. pokušavam reći da ova povijest svakako ima svojih veličina, osoba, pokreta i događaja vrijednih divljenja (berislavić, Siget, Sisak, Zrinski...), ali isto tako da je jednostavno pogrešno graditi snove na nečemu ZA ŠTO SE NE ZNA DA JE OPĆE ISTINITO, a ako je onda U KOLIKOJ MJERI SE MOZE UZETI KAO CINJENICA. ok, obrati pozornost na ovo capsano. ne vidim zašto si morao na ovo kao protuargument potegnuti pitanje jugoslavenskih povjesničara i domoljublja. to je potez kojemu su skloni ljudi bez razumijevanja i uvida u određene fakte i povjesne činjenice. dakle, po ne znam koji put, dragi moji ovdje pristutni uzmite na znanje par stvari:
- stari vijek, srednji vijek razdoblja su s jako jako malim brojem povijesnih izvora. bili smo nepismena bagra i nismo ostavili ništa iza sebe što bi govorilo o nama, niti smo bili toliko releventni u tom trenutku da bi bili spomenuti u istovremenim izvorima stranih povjesničara.
-najraniji izvori često su stariji nekoliko stoljeća od razdoblja o kojemu govore.
-o tzv.Panonskoj Hrvatskoj opće ne postoje neki izvori od razdoblja između Ljudevita Posavskog te osnivanja zagrebačke biskupije.
- pitanje hrvatskih narodnih vladara je izrazito škakljivo. mi nismo englezi ili francuzi ili ne znam njemci da imamo na raspolaganju dovoljan broj ljudi ili resursa za odrzavanje dinastije i suverenosti kao oni.
- čuli ste vjerojatno o Francima, Bizantu, Bugarima, Ugrima, sv. Stolici, Svetom Rimskom Carstvu. e viditie, mi smo se ko za vraga našli u govnima da budemo okruženi svima njima i da ovisimo u potpunosti o njihovim interesima i utjecajima.
- Porfirogenet daje 3 verzije dolaska "hrvata/slavena/avara" i to 3 stoljeća nakon što se to navodno dogodilo.
- većina izvora koji govore o ovim prostorima su upitne autentičnosti i rijetko su istovremeni s događajima o kojima govore. isto ako, za većinu se sumnja da su falsifikati. (mislite da je to toliko strašna stvar falsificirati povijesni dokument u ono vrijeme? pa Sv. Stolica je falsificirala dokument u kojemu joj se daje na pravo krunjenje careva (Franačkih) - tek toliko da bi si osigurala prezivljavanje pred najezdom germanskih plemena Gota, langobarda...)
-također tu je i pitanje tko su to hrvati i odakle su došli. nema konačnog odgovora na to, postoji desetak teza od kojih je vrlo velik broj nategnut do krajnjih granica.
- i na posljetku jedna vrlo divna stvar, a to je, jeste li svi vi svjesni razlike između Hrvata u neznam 7.,8. i 9. stoljeću te nas danas? dakle od tog malenog izvornog plemena koje je naseljavalo ograničen prostor u Ravnim Kotarima zasigurno nije nastao danasnji narod. stvar je poput Francuza, veže nas jedino ime i par trenutaka zajednicke povijesti dok se u nju nisu uklopili drugi narodi i etniciteti - gačani, romani, vlasi, ostali slaveni, goti, ugri, pitaj boga ko sve ne.
pitanje povijesti hrvatskih povijesnih prostora vrlo je složeno i nipošto se ne treba prepustiti masi na volju i lamonteranje uz kavicu/pivicu/po forumima. zahvaljujući određenim faktorima u našeg naroda došlo je do trenda odbijanja suvremenog shvaćanja povijesti i njenog objektivnog promatranja, sve zato jer se 99% stanovnika ove države osjeća iskompleksirano i manje vrijednima.