pon, 27. ožujka '06 u 00:29
evo najzanimljiviji dio intervjua sa Davorom Šišovićem, pa ekipa, ako se mislite, nemate zasto. 31.-og trk u Pazin...
-------------------------------------------------------------------------
STC: Za početak, recite nam neke osnovne stvari o Istrakonu... od kada se održava, što mu je cilj, koliko ga otprilike ljudi posjeti? Kako je uopće došla ideja da se organizira Istrakon? Koja je to po redu bila konvencija znanstvene fantastike u Hrvata, te kako je bilo nositi se sa „velikima“ još u prvim danima?
Davor Šišović: Istrakon je najmlađa hrvatska SF&F konvencija, pokrenuta je 2000. godine, i ima prilično originalnu pretpovijest. Naime, 1998. godine je u Pazinu osnovana udruga "Jules Verne klub", nakon što se pomoću interneta, koji je tada bio velika novost, došlo do novih, uzbudljivih i ranije nepoznatih saznanja o tome kako je Verne odabrao Pazin kao mjesto radnje svog romana "Mathias Sandorf" iz 1885. godine. Čim je osnovan, Klub je počeo raditi mnoge zanimljive stvari, uključujući i kulturno turističko književno avanturističko sportsko gastronomsko zabavnu manifestaciju "Dani Julesa Vernea" (koja je opstala sve do danas i održava se svake godine u lipnju. Aktivnosti "Jules Verne kluba" zapele su za oko organizatorima Sferakona i Rikona, na kojima se pazinski Klub prvi put predstavlja 1999. godine, i od tada pa do danas svake godine s nekim sadržajima sudjelujemo i u programima tih konvencija. No, posjet SF&F konvencija bila je novost za mnoge naše članove, a kako se mnogi zanimaju za SF&F u razmjerima koji su mnogo širi od Julesa Vernea, ubrzo je razrađena ideja da se i u Pazinu pokrene "klasična" konvencija. Prvi Istrakon je tako održan 2000. godine u lipnju, trajao je dva dana i bio je "učahuren" u program Dana Julesa Vernea, koji su trajali cijeli tjedan. Uspjeh tog prvog Istrakona, ali i primjedbe da je termin nezgodan, pogotovo studentima zbog ispitnih rokova, razlozi su zbog kojih je u 2001. godini Istrakon organiziran kao zasebna, od Dana Julesa Vernea nezavisna manifestacija, sa stalnim terminom u ožujku, otprilike dva tjedna prije Uskrsa. Kad je prije sedam godina pokrenut Istrakon, u Hrvatskoj su SF konvencije već bile jako učestale, uz najstariji Sferakon tada su se redovito održavali Rikon, Kutikon, Essekon, širila se klupska SF scena, ali nikad nismo smatrali Istrakon nikakvom konkurencijom nekoj drugoj konvenciji, već naprosto još jednom prilikom za druženje ljudi koji vole iste stvari. O broju ljudi koji posjećuju Istrakon teško je nešto precizno reći, jer osim sudionika konvencije s ulaznicama i akreditacijama, a takvih ima između 300 i 500, skupi se dosta radoznalaca iz grada koji dođu samo izvana pogledati o čemu se radi, ili slušati samo neko određeno predavanje, recimo Korada Korlevića koji je jako popularan, a nastojimo prirediti i razne zanimacije za djecu, čije „muvanje“ onda pojačava dojam gužve. Naprosto, ne bismo se uspjeh Istrakona odlučili mjeriti brojem nazočnih ljudi, nego prije nekom općom atmosferom, učestalošću osmijeha koji se tada susreću u našem malom gradu.
STC: Kada netko prvi puta dođe na Istrakon, što može očekivati? Vezano uz to, kako se odnosite prema komentarima da su ovakve konvencije okupljališta raznih frikova i čudaka?
DS: Ako je netko redoviti posjetitelj SF konvencija, tada više-manje zna što može očekivati na Istrakonu. Ipak, Istrakon se po nekim detaljima razlikuje od ostalih kovencija. Prvi je detalj programski: kako Pazin i Istra u svojoj baštini obiluju fantastičnim, književnim, mitološkim i bajkovitim sadržajima, u program uvijek nastojimo integrirati i ponešto od te naše lokalne fantastične baštine. Zatim, nastojimo u program ugraditi što više kratkih, ali zato urnebesnih i zabavnih sadržaja, takvih događanja zna brojem biti i više nego onih službenih (predavanja, filmovi i slično). Uporno njegujemo i književnu komponentu Istrakona, proglašenjem rezultata književnog natječaja i predstavljanjem zbirke kratkih SF&F priča, ovogodišnja nam je već peta. Dojam je mnogih ljudi koji su dolazili na Istrakon da je ovo zapravo jedna velika trodnevna SF&F fešta, i to je zapravo ono što želimo postići.
STC: Recite nam nešto o počasnom gostu Istrakona Brianu W. Aldissu.
DS: Ovogodišnji Istrakon prvi put ima stranoga gosta, uglednog britanskog pisca Briana Wilsona Aldissa, koji je iao ima 81 godinu vrlo rado pristao doći, prisjećajući se kako je još šezdesetih godina prošloga stoljeća ovuda putovao, ljetovao i kampirao. Aldiss kao pisac spada u klasike SF-a i svatko bi trebao znati barem neke osnove o njemu. Nažalost, od sedamdesetak knjiga koje je napisao, samo je jedna objavljena u Hrvatskoj - Prašuma (Hothause), 1996. godine, petnaestak priča objavljeno mu je u Siriusu i jedna u Futuri, nekima su možda poznata još srpska izdanja prva dva nastavka njegove trilogije Heliconia. Za njega kažu da je pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća obogatio svjetski SF pokrenuvši tzv. "novi val", uvodeći u SF-u dotad neobrađivane i nekonvencionalne teme. Nedavno je ponovno postao poznat kada je prema njegovim pripovijetkama snimljen film "A. I." ("Umjetna inteligencija"). Dobio je sve moguće nagrade koje se u svijetu daju za SF, neke i više puta, izdavao je i antologije svjetskog SF-a, osnivao je i predsjedavao mnogim međunarodnim SF udruženjima, a 1983. je u jednoj takvoj ulozi, predsjedavajući konvenciji World SF-a, svjetske udruge SF pisaca, bio i u Zagrebu gdje se taj skup održavao. Ljudi koji su ga tada upoznali kažu da je vrlo srdačan, društven i zabavan, nadam se da ćemo se na Istrakonu s njime lijepo provesti, a i on s nama.
STC: Program Istrakona je zbilja zanimljiv i bogat, ima tu ponešto za svakoga. Što biste vi ove godine ipak izdvojili kao ono nešto zbog čega se jednostavno MORA doći na Istrakon?
DŠ: MORA se doći zbog samog Istrakona: nema toga tko nije bio na Istrakonu a da nije poželio doći ponovno, a oni koji nisu nikad bili trebaju se sami uvjeriti zašto se Istrakon ljudima toliko sviđa. Ljudi su različiti, pa će svako među nekim od dvije stotine detalja pronaći jedan zbog kojeg mora doći. Na stranu službeni programski sadržaji: za njih neki posjetitelj može biti i jako zagrižen, i potpuno ravnodušan, no dojam o pojedinom programu neće promijeniti opći dojam o Istrakonu. Ako se baš mora odgovoriti na ovo pitanje, onda je najistinitiji odgovor da se MORA doći zbog jedinstvene atmosfere koja na Istrakonu nastaje. Kao kad se kaže, primjerice da su svi gradovi slični, ali da je samo jedan Pariz.