pet, 8. travnja '05 u 11:13
Evo da vam ne bude dosadno završio sam (i think) Chapter 1 of Da Book. Nadam se da vam se sviđa. Nawi & Njanj ju šud bi praud, likovi su vam dignuti za rankove astronomski
Chapter I
Sistem Sluis Van.
Iznad pristaništa Slius Vana nadvio se Zvijezdani razarač Nove Republike, NRSD „Bloodhound“. Gorostasan, veličine četvrt pristaništa, služio je samo jednoj svrsi da, i onako slabe trgovačke puteve Nove Republike učini koliko-toliko sigurnima. U njegovoj utrobi ispod komandnog mosta, u svojim odajama stajao je Admiral Alexander W. Maddox. Čovjek blizu svojih 50-ih još uvijek uspravnog i uzvišenog držanja, te jakog tijela. Obrijana glava mu se sjajila, a oštre i ozbiljne crte lica još su mu se dodatno naglašavale pod iluminacijom konzole na kojoj je pregledavao dnevne izvještaje.
Pijući tek kuhanu kavu progovori sebi u bradu „Uh! Mrzim ova izvješća! Ovi momci s akademije su toliko zeleni da ne znaju ni rutinko izviješće napisati!“
Odjednom se oglasi komlink na stolu.
Admiral priđe stolu pritisne gumb i prozbori „Da? Što je?“
„Admirale, kapetanica Summer vas treba!“ reče tjelesni čuvar koji je stajao u sobi do. Admiralu je dodjeljen tjelesni čuvar jer je na njega bio izveden pokušaj atentata. Ozlijeđen je u desnu nogu i od tada lagano šepa.
„Pusti je unutra!“ reče
„Odmah, admirale!“
Vrata se otvore, a kroz njih u sobu uđe žena koju je admiral uvijek rado vidio. Jenny Summer bila je kapetanica „Bloodhounda“ već 5 godina i za to je vrijeme s mukom zadobila poštovanje cijele posade i admirala. Bila je žena u svojim tridesetima, vitke figure, mlađahnoga ali ozbiljnoga lica na kojem su naročito izražajne bile njezine plavo-zelene oči, a plava joj je kosa do ramena bila svezana u rep. Zračila je autoritetom kakav je imalo malo žena u službi.
Salutira mu pravim vojničkim stavom.
„Došle su nove zapovjedi iz komande, admirale.“ Jenny reče dok mu je pružala disk sa zapovjedima. Admiral ih ubaci u konzolu i kaže nešto sebi u bradu, a onda prosikće neku tihu psovku.
„Što nije u redu?“ upita Jenny
„Odlično! Taman kad smo se smijestili, moramo krenuti. Zapovjedi su da krenemo odmah u sistem Sullust. Tamo se trebamo naći sa krstaricom „Cluster“ koja je ostala teško oštećena nakon kiše meteora koja ju je zasula. Ostala je bez hiper pogona.“ reče, i nakon kratkog čitanja nastavi „Moramo pokupiti časnika koji nam je dodjeljen. Prokleti višak ljudi, ovi Zeleni nikad neće prestati dolaziti. Šalju ih nama da ih mi izvježbamo, pa ih onda premjeste na neki drugi brod!“ nakon kratkog razmišljanja on puhne i progovori obeshrabrenim glasom:
„ Izgleda da nemamo izbora! Idemo ga pokupiti. Javite pristanišnoj kontroli i ubacite kurs za Sullust.“
„Odmah,admirale!“ reče Jenny salutirajući. Za nekoliko minuta se upale brodski motori i čim je bio dovoljno udaljen od planetnoga grav polja, brod uđe u hipersvemir.
Sistem Sullust.
~ Proklete meteorske kiše!~ pomisli Demian dok je stajao na komandnom mostu gledajući duboki svemir kroz osmatračnicu.
~ A i dobar im je brod! Od samo jedne kiše crknu svi sistemi. Stravično!~
Odjednom se oglasi lagano bipkanje na konzoli navigacijskog zastavnika.
„ Neki brod izlazi iz hiper svemira, gospodine.“ reče zastavnik kapetanu.
„ Imperijalni?“ upita kapetan zadržavajući dah.
Uslijedila je minuta grobničke šutnje u kojoj su svi bili kao napete puške.
Zastavnik ga pogleda sa osmijehom na licu „To je „Bloodhound“, gospodine.“
Kapetan se izvali u stolici ispuštajući zrak koji je držao, uz dugi pisak.
„ Cluster, ovdje Bloodhound, čujemo li se?“ upita glas preko kom-veze
„ Jasno i glasno Bloodhound. Nemate pojma koliko na je drago što vas vidimo.“
„ Mogu misliti! Ulazimo u view range. Dobit ćete sliku uskoro.“
„Hvala Bloodhound!“ reče i ugasi vezu te se obrati kapetanu.
„Gospodine! Veza je vaša!“
„Hvala zastavniče.“ reče kapetan i upali view screen na svojoj konzoli.
„Kapetane! Ovdje Admiral Maddox. Drago mi je da vas vidim žive i zdrave.“
„Admirale! Meni je još draže da vidim poznato lice.“
„Kakvo vam je stanje?“ upita admiral
„Hiper pogon nam je oštećen do daljnjega. Deflektori su nam na pola snage, a oružje jedva da imamo. Motore imamo, ali ne zadugo.“ reče kapetan
„Loša situacija! Poslat ćemo vam dva tima inžinjera, više vam ne možemo pružiti. Žao mi je.“ reče admiral pun žalosti.
„Dobro! Zahvaljujemo vam i na onoliko koliko ćemo dobiti.“
„Po zapovjedima koje sam dobio iz komande, imate putnika za nas. Je li tamo?“ upita admiral
„Jest! Tu je kraj mene.“ reče ugasivši kom-vezu. Okrene se prema Demianu i kaže „Veza je vaša poručniče! Admiral Maddox vas treba.“
„Hvala, gospodine!“ odgovori mu Demian te sjedne na stolicu i upali kom-vezu.
„Gospodine! Ja sam poručnik Demian Ion.“ reče odlučno
„ Ja sam admiral Alexander W. Maddox! Drago mi je da ste i vi u jednom komadu. Pripremite se za polazak poručniče. Moji će ljudi doći sa tehničarima da vas dovedu. Ovdje ćemo razgovarati. Jasno?“
„ Da, gospodine!“ odgovori Demian.
„ Pa,...“ počne okrećući se prema kapetanu „...bilo mi je drago, gospodine.“
„ I meni poručniče. Bolje da odete spakirati stvari. May the Force be with you!“
„S vama isto, kapetane.“ reče Demian pruživši kapetan ruku. Ovaj je prihvati i snažno stisne.
15-ak minuta kasnije na pristanišnom doku Demian je, čekajući sa svojm torbama, gledao kako se na dok špušta šatl, a tehničari jedan po jedan izlaze iz njedove utrobe. Dva čovjeka ga spaze i krenu prema njemu. Po njihovim oznakama zaključio je da se radi o brodskom osiguranju.
„ Poručnik Demian Ion?“ upita prvi
„Taj sam!“ odgovori Demian
Oba dvojica stanu u stav mirno i salutiraju mu te onaj prvi nastavi „ Naredbe su da vas odmah prebacimo na Bloodhound, gospodine.“
„U redu. Ja sam spreman!“ odvrati Demian i zgrabi svoje torbe.
Nakon pola sata leta do Bloodhounda Demian je, sa pratnjom, usmjeren prema admiralovim odajama. Pet minuta hoda i već je bio pred admiralovim odajama. Ušavši u prvu sobu vidje stražara pred vratima odaja. Jedan stražar u njegovoj pratnji salutira ovome kod vrata. Stražar kod vrata upali mali komlink i kaže u njega
„Poručnik je ovdje, gospodine.“
„Pusti ga unutra.“ čuo se gls s druge strane.
Ušavši u prostoriju Demian vidje da je pomalo mračna, ali svejedno primjeti siluetu koja je stajala blizu osmatračnice.
„Admirale?!“ prozbori
Admiral se okrene i prozbori „Dobar dan poručniče!“ reče te mrko pogleda oko sebe i doda „Malo je pre mračno ovdje.“
„Je!“ zaključi Demian
„Svijetla!“ reče admiral te se trenutak kasnije cijela soba osvijetli.
„Ja sam admiral Maddox! Drago mi je da smo se osobno upoznali.“ reče admiral pruživši mu ruku
Demian mu salutira, i prihvati ruku u čvrst stisak „I meni! Bit će mi čast raditi s vama, gospodine!“
„Admirale će biti dosta!“ odgovori admiral
„Molim?“ upita Demian
„Rekao sam, možete me oslovljavati sa admirale!“
„Kako vi želite, admirale!“
„U redu. Čitao sam malo o vama, pregledo vaše dosijee i sl., i našao zanimljivu informaciju, da ste se borili u Bici za Endor i to kao vojni pilot. Imali ste, što, petnaest godina tada. Kako to?“ reče admiral
„Pa da, vidite, od kada sam bio malen vrtio sam se oko kojekakvih strojeva, najviše oko zvijezdanih lovaca. Sa 14 godina sam naučio pilotirati lovcem, naučio sve sisteme i kako koristiti oružje, tako da kad mi je otac na Hothu proglašen mrtvim, ja sam se pridružio borbi koju je vodila Pobuna i postao pilot.“
„Zanimljivo! Samo da znaš poznavao sam ti oca. Zajedno smo se bili u pješadiji prije nego sam ja otišao u mornaricu. Strašan borac je bio!“
Još su sat vremena razgovarali o Demianovim iskustvima u vojsci i njegovu životu. U međuvremenu tehnike ekipe sa Clustera su objavile da će popravci trajati par dana te se admiral odlučio vratiti u sistem Sluis Van.
Ostatak dana Demian je proveo upoznavajući se sa eskadrilom koju je vodio i pokušavajući se uklopiti u okolinu što je bolje moguće.
Kasnije tog dana dok je hodao prema svojim odajama nakon rutinskog pregledavanja lovaca i opreme oglasi se brodski komlink. „Sva posada nek se pripremi za skok u hipersvemir.“
~Vraćamo se u Sluis Van. Napokon!“ pomisli Demian
Chrome, but this forum works even with Imperial browsers. Droids and Internet Explorer browser forbidden.
